Ko ima koristi od materijalnih davanja?

Širom svijeta, 333 miliona djece živi u ekstremnom siromaštvu. Djeca su u dvostruko većem riziku od ekstremnog siromaštva nego odrasli. Klimatska kriza, sukobi i inflacija i dalje izazivaju porast siromaštva u velikom dijelu svijeta, uključujući Evropu i Centralnu Aziju.

Jedno od najdjelotvornijih rješenja za ublažavanje siromaštva djece ujedno je i najkonkretnije: obezbjeđivanje materijalnih davanja djeci i njihovim porodicama. Način funkcionisanja dječjih dodaka i socijalnih davanja za djecu može varirati – od univerzalnih materijalnih davanja koja primaju sva djeca bez obzira na ekonomski status porodice, do dodataka namijenjenih određenim kategorijama djece, kao što su djeca s posebnim potrebama ili ona čije porodice ostvaruju prihod ispod određenog praga.

Bez obzira na to o kakvom modalitetu je riječ – sve to pomaže smanjenju siromaštva djece.

U zemljama OECD-a, na primjer, utvrđeno je da univerzalni ili praktično univerzalni dječji dodatak smanjuje prihodovno siromaštvo za pet procentnih poena u domaćinstvima s djecom. U zemljama sa srednjim dohotkom, dječji dodatak koji je ekvivalentan jedan odsto BDP-a smanjuje broj djece koja žive u siromaštvu i do 32 odsto.

Izvlačenje djece iz siromaštva složeno je i važno pitanje samo po sebi. Pokazalo se da ima efekte i na kratkoročno i na dugoročno blagostanje djece, kao i na poboljšanje rezultata u vezi s privredom, obrazovnim sistemom, zdravstvenim sistemom i društvom u cjelini – pozitivni efekti daleko nadmašuju troškove samih davanja.

Evo kako cijelo društvo, uključujući i djecu, imaju koristi od materijalnih davanja.

Kada djeca primaju materijalna davanja, ona imaju koristi (uključujući i koristi u odrasloj dobi).

Siromaštvo djece više je od nedostatka prihoda. Kada djeca odrastaju u siromaštvu, istraživanja pokazuju da je daleko veća vjerovatnoća da će doživljavati razne negativne posljedice do kraja života. To uključuje kašnjenje u razvoju, lošiji kognitivni razvoj, niža akademska postignuća, probleme u vezi s mentalnim zdravljem i druge kratkoročne i dugoročne zdravstvene probleme. Iskustvo siromaštva u djetinjstvu dovodi i do većeg rizika od nezaposlenosti, kontakta sa sistemom krivičnog pravosuđa i života u siromaštvu u odrasloj dobi. 

Budući da siromaštvo često ide ruku pod ruku s drugim dimenzijama uskraćenosti, kao što je život u zagađenijim industrijskim četvrtima ili doživljavanje nasilja u porodici, dugoročni rizici po zdravlje i dobrobit djece često su složeni.

Osim toga što su djeca podložnija siromaštvu od drugih grupa stanovništva, ona imaju i najmanje mogućnosti da se izvuku iz siromaštva, s obzirom na to da se oslanjaju na odrasle i sisteme oko sebe koji treba da ih zaštite i osiguraju im da napreduju.

S obzirom na to da sva djeca, svuda, imaju pravo na dobru ishranu, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, to znači da je odrastanje u siromaštvu u suprotnosti s njihovim osnovnim ljudskim pravima. Kada djeca primaju materijalna davanja, cjelokupna privreda – uključujući one koji traže posao, zaposlene i vlasnike preduzeća – ima koristi.

Iako je lako usredsrediti se samo na početne „troškove“ materijalnih davanja, brojne analize su otkrile da, kada se takva davanja uvedu, dolazi i do poboljšanja lokalne i nacionalne privrede koja ubira prihode koje daleko nadmašuju neposredne troškove materijalne pomoći.

Jedna analiza je pokazala da će se ukupno siromaštvo cjelokupne populacije smanjiti do 20 odsto ako se na univerzalni dječji dodatak izdvaja 1 odsto BDP-a. 

Drugi model je otkrio da univerzalni gotovinski transferi imaju koristi za lokalne zajednice i da te koristi mogu biti nekoliko puta veće od uticaja samog transfera. Za svaki dolar davanja, trgovci ili pružaoci usluga mogli bi da zarade 2,50 dolara, kao što je utvrđeno u Etiopiji. Druga studija je pokazala da su korisnici davanja ulagali 26 odsto transfera, što je onda povećalo njihovu dugoročnu potrošnju.

Konzistentno se otkriva i da ovakva davanja vode stvaranju novih radnih mjesta, povećavaju potrošnju, povećavaju BDP i da ograničavaju posljedice negativnih ekonomskih trendova, pri čemu su koristi za ekonomiju daleko veće od troškova samih gotovinskih transfera. Jedna analiza o siromaštvu u djetinjstvu u Sjedinjenim Državama, na primjer, pokazala je da je svaki dolar potrošen na smanjenje siromaštva uštedio sedam dolara u vidu ekonomskih troškova.

Kada djeca primaju materijalna davanja, obrazovni sistem – uključujući nastavnike, druge učenike i poreske obveznike koji doprinose školama – ima koristi.

Hronični stres i drugi vidovi uskraćenosti povezani sa siromaštvom mogu promijeniti razvoj mozga djeteta, utičući na djelove koji su ključni za pamćenje, kognitivnu obradu i emocionalnu regulaciju. Ovo je dio razloga zašto se siromaštvo djece dosljedno povezuje s lošijim vještinama u kognitivnim procjenama i nižim nivoima akademskih postignuća. 

Davanja takođe imaju dugoročni uticaj na zaradu. U Ujedinjenom Kraljevstvu je procijenjeno da je izgubljena zarada, koja je rezultat posljedica siromaštva u djetinjstvu, a koje kasnije negativno utiče na mogućnost zapošljavanja, jednaka gubitku od 12 milijardi funti BDP-a godišnje – što čini skoro jedan odsto BDP-a ove zemlje. 

Kada djeca primaju materijalna davanja, zdravstveni sistem – uključujući zdravstvene radnike i druge pacijente – ima koristi.

Čak i privremeni periodi siromaštva povezani su s lošijim zdravstvenim i razvojnim ishodima kod djece, uključujući i ishode u odrasloj dobi. U zemljama s nižim i srednjim dohotkom, na primjer, oko 43 odsto djece mlađe od pet godina u opasnosti je da ne dostigne svoj razvojni potencijal kao rezultat siromaštva. Riječ je o 250 miliona djece samo u tim zemljama.

Djeca koja žive u siromaštvu mnogo su podložnija i drugim zdravstvenim problemima. To uključuje kardiovaskularne bolesti, dijabetes, gojaznost, astmu, povišen krvni pritisak i poremećaje mentalnog zdravlja. Kad majke žive u siromaštvu, izložene su većem riziku od rađanja prijevremeno rođene djece ili beba s malom težinom. Smrtnost novorođenčadi takođe je veća.

Pored bolesti i smrti, cijene koja se odnosi na ljudske živote, ove rizike prate i troškovi finansijske prirode. Prema procjenama, siromaštvo djece u Sjedinjenim Državama godišnje uzrokuje ekonomski gubitak od 970,3 milijarde dolara, što čini 5,4 posto ukupnog BDP-a zemlje. Jedan od najvećih udjela u ovom trošku su troškovi zdravstvene zaštite zbog siromaštva djece – koji iznose oko 192,1 milijardu dolara godišnje. Kada djeca primaju materijalna davanja, društvo ima koristi.

Smanjenje siromaštva djece može učiniti društva kohezivnijim, stabilnijim, pravednijim i pravičnim. Davanja čak mogu učiniti društva sigurnijim, jer su otkrivene veze između iskustva siromaštva u djetinjstvu i kasnijeg kontakta sa sistemom krivičnog pravosuđa.

Istraživanja su pokazala da materijalna davanja mogu čak podstaknuti uključivanje građana u pitanja koja se tiču države, kao i uticati na odluku koliko su spremni da plate porez.

Jedan od najvećih uticaja je smanjenje nejednakosti: utvrđeno je da direktni porezi i transferi u 11 zemalja OECD-a doprinose smanjenju nejednakosti prihoda u prosjeku za 30 odsto. Što je manje nejednakosti u društvu – to su ona društveno kohezivnija i stabilnija.