Tinejdžeri i rizično ponašanje
Kako pomoći svom djetetu da bude sigurno i pružiti mu podršku
Zanimanje tinejdžera za nova iskustva prirodno je i ključno je u ovom periodu odrastanja. Ispitujući granice, tinejdžeri razvijaju neovisnost i grade svoje samopouzdanje. Ponekad to može dovesti do ponašanja koja ugrožavaju njihovu sigurnost i sigurnost onih oko njih. To može biti razdoblje u kojem su roditelji često zabrinuti no važno je znati da je prirodno da djeca i mladi u ovoj dobi traže neovisnost i slobodu. To je znak njihovog zdravog razvoja.
Razgovarali smo s adolescentnom psihologinjom dr. Lisom Damour o tome kako roditelji mogu najbolje prebroditi ovo vrijeme, pružajući tinejdžerima prilike za rast i sudjelovanje u novim iskustvima, istovremeno im pomažući da ostanu sigurni.
“Dok potreba za uzbuđenjem kod adolescenata raste brzo, njihova sposobnost suzbijanja impulzivnog ponašanja razvija se sporije. Nagli skok koji vidimo u preuzimanju rizika kod tinejdžera može se djelomično objasniti činjenicom da, neurološki gledano, tinejdžeri mogu, da slikovito to objasnim biti kao auto s jakim motorom, ali bez kočnica”, kazala nam je dr. Lisa Damour.
Zašto tinejdžere privlače rizična ponašanja?
Dr. Damour: Tinejdžeri su prirodno traže nova i uzbudljiva iskustva. Dio toga je neurološki uvjetovan – njihovi su mozgovi vrlo osjetljivi na uzbuđenje koje dolazi s iskustvima koja im se čine zanimljivima. To ih može natjerati da traže uzbuđenja više nego što to čine djeca mlađe dobi i odrasli.
Težnja tinejdžera za većom neovisnošću može značiti da će se suprotstavljati granicama koje su postavili odrasli. Iako to može biti frustrirajuće za odrasle, to je često znak zdravog razvoja kod tinejdžera.
Kod tinejdžera koji imaju emocionalnih problema češće primjećujemo više razine rizičnog ponašanja. To može biti zato što se pokušavaju nositi s neugodnim emocijama. Tinejdžeri koji osjećaju visoku razinu stresa ili se osjećaju izolirano vjerojatnije će se rizično ponašati.
Kao i inače, tinejdžeri obraćaju pažnju na ponašanja koja vide kod odraslih u svojoj okolini. Znamo da ako roditelji/skrbnici prekomjerno konzumiraju alkohol ili ne daju primjer zdravih načina suočavanja s problemima, češće imaju tinejdžere koji se upuštaju u rizična ponašanja i imaju problema kada je riječ o brizi o sebi samima.
Što tinejdžeri misle o rizicima?
Dr. Damour: Kako tinejdžeri razmišljaju o riziku može ovisiti o kontekstu u kojem se nalaze. Kada su tinejdžeri s odraslima ili u situacijama koje nisu emocionalno intenzivne, skloni su vrlo pažljivo razmišljati o rizičnom ponašanju. No kada su sa svojim prijateljima u društveno ili emocionalno intenzivnim situacijama, tada je manja vjerojatnost da će zdravo promišljati i vjerojatnije je da će donositi impulzivne odluke.
Vrste rizika koje tinejdžeri poduzimaju uvelike su diktirane normama u kojima žive, koliko su pažljivo nadzirani kao i o vrstama rizičnih aktivnosti kojima mogu pristupiti.
Mladići su općenito skloniji rizičnom ponašanju nego djevojke, ali vrste rizika koje tinejdžeri preuzimaju ovise puno više o okolini, nego o pojedinačnim čimbenicima, kao što su spol ili dob.
Kako roditelji mogu pomoći zaštiti tinejdžera?
Dr. Damour: Prvo što roditelji i skrbnici mogu učiniti kako bi pomogli adolescentima da budu sigurni je osigurati razumnu razinu nadzora jer znamo da to može smanjiti vjerojatnost opasnog preuzimanja rizika kod tinejdžera.
Druga stvar koju bi roditelji trebali učiniti jest ponuditi se kao partner u sigurnosti svog tinejdžera. Davanje prioriteta sigurnosti je važno – razgovarajte o donošenju sigurnih odluka kada niste u njihovoj blizini i neka znaju da vam se u svakoj situaciji mogu obratiti za pomoć i podršku.
Roditelji bi trebali postaviti visoka očekivanja kada je riječ o ponašanju adolescenata i ta očekivanja trebala bi biti usredotočena na sigurnost. Obično je najučinkovitije razgovarati s tinejdžerima o tome kako se zaštititi, a ne o tome kako se pridržavati pravila, morala ili zakona koji se tinejdžerima često mogu činiti proizvoljnima.
Također je važno da odrasli jasno stave do znanja da se tinejdžeri ponekad mogu naći u opasnim situacijama i da im je potrebna pomoć odraslih kako bi bili sigurni. Iako se može činiti kontradiktornim, roditelji mogu reći:
“Tražit ćemo od vas da donosite dobre odluke i da se dobro brinete o sebi. Ali ako se nađete u situaciji u kojoj vi ili vaši prijatelji niste sigurni, obratite nam se za pomoć. Obećavamo vam da nikada nećete požaliti što ste tražili našu pomoć.”
Znamo da tinejdžeri ne donose uvijek dobre procjene kada su sa svojim prijateljima. U skladu s tim, može biti korisno isplanirati unaprijed s njima kako će se ponašati ako se pojave rizične prilike. Na primjer, roditelj bi mogao reći: „Drago nam je da se slažete da nije sigurno piti alkohol kad ste vani s prijateljima. Reci nam kakav je tvoj plan ako svi ostali piju. Što ćeš reći ili učiniti što će ti pomoći da se držiš plana koji sada dogovaramo?”
Planiranje unaprijed ne jamči da će tinejdžer donijeti sigurnu odluku kada je sa svojim prijateljima, ali tinejdžerima je uvijek bolje ako su dobro razmislili o situaciji i ne pokušavaju smisliti rješenje u žaru trenutka.
Nemojte se ustručavati potaknuti svog tinejdžera da za svoje dobro ponašanje „krivnju“ stavi na vas. Niti jedan tinejdžer ne želi se osjećati posramljeno pred svojim prijateljima, a ponekad to mogu izbjeći tako da pokažu da bi se voljeli rizično ponašati, ali će upasti u nevolje sa svojim roditeljima ako to učine.
Kada bi se roditelji trebali zabrinuti zbog rizičnog ponašanja?
Dr. Damour: Rizična ponašanja donosi najviše zabrinutosti kada se tinejdžeri upuštaju u ponašanja koja mogu dovesti do trajnih posljedica, poput eksperimentiranja s drogama, alkoholom, pušenjem, nezaštićenih spolnih odnosa ili nepromišljenih ponašanja koji mogu dovesti do fizičkih ozljeda.
Vrijeme je da se zabrinete ako se vaš tinejdžer upušta u rizike koji bi mogli imati trajne posljedice, za njih ili druge. Također je vrijeme da se zabrinete ako se čini da vaš tinejdžer ne uči na svojim pogreškama i nastavlja s rizičnim ponašanjem.
Što mogu učiniti ako sam zabrinut/a da moj tinejdžer ugrožava sam sebe?
Dr. Damour: Roditelji i skrbnici koji su zabrinuti zbog rizičnog ponašanja svojih tinejdžera trebali bi svoju zabrinutost izraziti izravno mladoj osobi. Razmislite o tome da kažete: “Moraš biti siguran/na. Ako to ne možeš osigurati sam/a, to ću preuzeti ja, no to znači da ćeš imati manje slobode.“
Odrasla osoba tada može razgovarati s mladom osobom o njezinim planovima za zaštitu, o tome što ju je u prošlosti sprječavalo da se zaštiti i procijeniti treba li dijete neko vrijeme biti pod povećanim nadzorom.
Sve posljedice za rizično ponašanje trebale bi biti postavljene u kontekstu promicanja sigurnosti. Cilj je, u konačnici, da mlada osoba može djelovati samostalno i da se na nju može računati da će se brinuti o svom najboljem interesu.
Kada s tinejdžerima razgovaramo o preuzimanju rizika, važno je oduprijeti se impulsu da im prijetimo kaznama kao budu uhvaćeni. Unatoč dobrim namjerama, može se dogoditi da se dijete usredotoče na ono s čime se mogu izvući umjesto da brinu o svojoj sigurnosti. Kao alternativu, roditelji mogu razmisliti o tome da kažu: „Nije pitanje hoćeš li biti uhvaćen/a ili ne, jer vjerojatno nećeš. Ključno je pitanje hoćeš li ugroziti svoju sigurnost i zdravlje. Tvoj posao je brinuti o sebi, a ako to ne možeš sam/a, ja ću ti morati pomoći.“
Kada roditelji trebaju potražiti stručnu pomoć?
Ako se vaše dijete, unatoč vašim naporima da im pomognete da bolje brinu o sebi i svojoj sigurnosti, nastavlja rutinski upuštati u zabrinjavajuća i rizična ponašanja kao što su – upotreba visokorizičnih supstanci, uporna nesmotrenost, nanošenje štete/ozljeda samima sebi ili nasilje prema drugima, vrijeme je da potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.
Ponekad će tinejdžeri biti otporni na najavu da će odrasli više paziti na njih ili im ograničavati slobodu. U takvim trenucima može biti od pomoći reći: “Želimo da uživaš u neovisnosti. Čim budemo znali da si u stanju brinuti o vlastitoj sigurnosti, rado ćemo te podržati u tome da imaš više slobode.”
_______________________________________
Dr. Lisa Damour je psihologinja, spisateljica, suradnica New York Timesa i majka dvoje djece.
