Škole podrške – učenje za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje

Program „Škole podrške“ pokrenut je u Sisačko-moslavačkoj županiji kao dio UNICEF-ovog odgovora na posljedice potresa i pandemije kod djece i mladih, a provodi se u suradnji s Forumom za slobodu odgoja, uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje koja sudjeluje u praćenju provedbe projekta Škole podrške te u nadzoru edukativnih materijala.

Cilj programa je podrška mentalnom zdravlju, jačanju psiho-socijalnih i socio-emocionalnih kompetencija i otpornosti djece i mladih, ali i odgojno-obrazovnih djelatnika te stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u školama.

UNICEF u suradnji s Forumom za slobodu odgoja provodi program od 2021. godine. 

Programom su trenutno obuhvaćene 92 škole iz Sisačko-moslavačke, Međimurske, Virovitičko-podravske i Koprivničko-križevačke županije, a više od 35.000 učenica i učenika osnaženi su kroz program. UNICEF djeluje s ciljem prikupljanja sredstava koja će pomoći podržati daljnju provedbu i širenje programa „Škole podrške“ i u drugim dijelovima Republike Hrvatske, gdje je potreba za podrškom u velikom porastu.   

"Puno nam znači što možemo na ovaj način iskazati neke svoje emocije, osjećaje i zajedno zapravo radimo na svemu tome. Nismo sami, tu su za nas naši profesori, pedagoginja i prijatelji. To daje nadu u neko bolje sutra“, podijelila je s nama Anamarija iz Srednje škole Viktorovac u Sisku.

„Meni se ove radionice stvarno jako sviđaju. Važno je pričati o mentalnom zdravlju, jer sami, rijetko kada ćemo započeti tu priču. Ovo nas potiče da se više opustimo, da stvarno pričamo i naučimo puno toga, o mentalnom zdravlju, o sebi i o drugima“, podijelila je s nama Vanda (16) koja pohađa Ekonomsku školu Sisak, jednu od škola uključenih u program „Škole podrške“.

Srednja škola Viktorovac, kao i Ekonomska škola Sisak su među više od trideset osnovnih i srednjih škola u Sisačko-moslavačkoj županiji koje su se uključile u program „Škole podrške“.

"Iznenade nas njihove reakcije na radionicama. Kad zajedno radimo, kad ostala djeca vide da mnogi u razredu imaju slične probleme njima i njihovima, onda se djeca otvaraju“, podijelila je s nama Koraljka Porić, ravnateljica srednje škole Viktorovac u Sisku.

„Kroz te radionice učenici se više povezuju, otvaraju neki unutarnji dio sebe. Često puta dobiju hrabrost da kažu neke stvari koje inače ne bi rekli. Ako nemaju hrabrosti da to kažu usmeno, tu su radionice gdje se može crtati i pisati pa na taj način oni iskažu nešto što ih muči“, podijelio je Dalibor Brdarić, profesor geografije u Ekonomskoj školi Sisak,  koji s učenicima već nekoliko godina provodi radionice. Radionice su zanimljive i dobro osmišljene pa se sviđaju i njemu i učenicima jer pomažu u razvoju emocionalnih kompetencija.

Iskustva iz osnovnih škola u kojima se program provodi također su pozitivna. 

„Mogu zaista potvrditi da ove radionice pomažu djeci. Radili smo ih i u nižim i u višim razredima i pokazale su se poticajne i za nas učitelje jer nam daju povratne informacije o tome kako se djeca osjećaju, koju su neke njihove brige trenutno i na koji način im možemo bolje pristupiti“, kazala nam je Marinela Fabijan Gašparević, pedagoginja iz OŠ 22. lipnja u Sisku.

„Nekako sam otkrio kako mogu riješiti neke svoje strahove i da to nije nešto čega se trebam sramiti. Osjećam se puno smirenije i lakše mi je. Fora mi je što radimo plakate i razgovaramo o zanimljivim temama kao ovo s herojima danas. Moji heroji su moja obitelj, mama, tata i brat“, kazao nam je Antun (11) i dodao da koristi tehnike opuštanja koje je naučio kada osjeća da je pod stresom.

Radionice se provode i u Osnovnoj školi Gvozd, a pedagoginja Ankica Rakas Drljan kaže da su radionice izazvale pozitivne promjene u njihovoj školi:

„Djeca osjećaju podršku i raste im samopouzdanje. Kroz radionice se otvaraju i dijele svoje mišljenje, nema straha da će im se netko rugati zbog onoga što podijele. Velika je stvar što ja kao pedagog i učitelji, krećemo od sebe. Mi podijelimo s njima što mi osjećamo, koji su neki naši strahovi. Kroz to vide da svi ljudi imaju neke svoje strahove i nesigurnosti, da nisu sami. Postaju jači, snažniji, otvoreniji.“

 Svoje dojmove s nama su podijelili i učenici četvrtog razreda Osnovne škole Gvozd s kojima smo razgovarali.

„Najzanimljivija radionica mi je bila kad smo razgovarali o strahu pa sam vidio da svatko ima neki strah. Čak i učitelji! Naučio sam da se straha ne treba sramiti, a strah nam može biti i koristan u nekim situacijama, primjerice u prometu. Ponekad imam tremu kada imam važnu utakmicu u nogometu. Na radionicama sam naučio duboko disati i to mi pomaže da se smirim“, podijelio je s nama Kristijan (10), a David (10) nam je rekao da je na radionicama naučio da su sve emocije u redu.

I vi možete svojom donacijom doprinijeti proširenju programa "Škole podrške"!