Razgovor i dijeljenje iskustava pomažu djeci i mladima

„Zahvaljujući ovim radionicama, dobio sam bolji uvid u važnost kvalitetne komunikacije s ljudima u svojoj okolini, a i preko društvenih mreža i interneta, te sam se naučio bolje nositi s vlastitim emocijama i shvatio kako bolje rasporediti svoje vrijeme i kvalitetno učiti”, podijelio je s nama Sven (16), učenik Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu. Njegova kolegica iz drugog razreda gimnazije Valeria (16) dodaje: „Super su radionice! Mislim da su jako potrebne. Znate, nama je u ovoj dobi teško govoriti o takvim stvarima, o tome što nas muči, kako se nosimo s nekim problemima. Na radionicama otvoreno razgovaramo o tim stvarima. Pomaže kad čujemo da se svi suočavamo sa sličnim problemima. Vidim da nisam jedina, vidim da se probleme može prevladati, riješiti. Uz razgovor i dijeljenje iskustava učimo i neke tehnike koje možemo koristiti kada osjećamo da smo pod stresom, zbog škole ili kada se nađemo u nekoj novoj situaciji.”

Ova je gimnazija među više od 70 škola koje su uključene u UNICEF-ov program „Škole podrške”, koji smo inicijalno pokrenuli nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji kako bismo pomogli djeci, mladima i školskom osoblju da se bolje nose s izazovima krizne situacije. Zbog velikog interesa škola i primjenjivosti materijala u svakodnevnom životu, program „Škole podrške” proširili smo, zahvaljujući podršci donatora, i na Međimursku i Varaždinsku županiju. 

„Pozitivne reakcije s terena,  tj. reakcije učenika i djelatnika u školama potaknule su nas na dodatni iskorak. Cilj nam je nastaviti širiti ovaj program, čija je svrha razvoj socio-emocionalih kompetencija i izgradnja emocionalne otpornosti. Želimo napraviti sveobuhvatnu evaluaciju programa, stvoriti mrežu škola, dodatno prilagoditi program i materijale potrebama škola, učitelja i učenika te raditi na osiguravanju dugotrajne održivosti”, kaže dr. sc. Ivana Ćosić, voditeljica UNICEF-ova programa za obrazovanje. 

Reakcije iz škola uključenih u program veoma su pozitivne i daju nam vjetar u leđa za dalje.

„Radionice su jako dobro strukturirane i zamišljene. Ono što vidim jest puno bolja povezanost između učenika. Naravno, treba učenicima dati malo vremena da se otvore, jer nije to jednostavno, osobito u ovoj dobi”, podijelila je s nama Zlatka Grahovec Soldat, profesorica hrvatskog jezika, koja posebno naglašava da joj je sve što je naučila kroz radionice i edukacije pomoglo i u obradi lektirnih naslova. Književnost se, pojašnjava, bavi životom, pa kada razgovaramo o likovima, govorimo o njihovim osjećajima i odnosima na drugačiji način, jer u književnosti, kao i u životu, ima puno slojevitosti i delikatnih tema.

„Poseban naglasak u radionicama i aktivnostima stavili smo na vršnjačke odnose – na komunikaciju, rješavanje sukoba i razvoj empatije. Mi kao škola planiramo nastaviti s provođenjem radionica i aktivnosti i u onim razrednim odjelima koje ove godine nismo uključili u projekt, jer se pokazalo da je ta vrsta podrške potrebna i korisna”, kazala je pedagoginja Klara Šafarić.

„Kao škola, predani smo razvoju cjelovite mlade osobe, i uz akademska postignuća, koja kao škola imamo na vrlo visokoj nacionalnoj razini, trudimo se brinuti i o razvoju djeteta u socio-emocionalnom području”, kazala nam je ravnateljica Sandra Breka-Ovčar, te dodala da im radionice u sklopu „Škola podrške” pomažu da djeca u školi dobiju životne alate i sigurnost te da budu osnažena za izazove koji ih čekaju u životu i svijetu izvan školskih zidova.