Škola je mjesto za važne razgovore

„Meni se ove radionice stvarno jako sviđaju. Važno je pričati o mentalnom zdravlju, jer sami, rijetko kada ćemo započeti tu priču. Ovo nas potiče da se više opustimo, da stvarno pričamo i naučimo puno toga, o mentalnom zdravlju, o sebi i o drugima“, podijelila je s nama Vanda (16) koja pohađa Ekonomsku školu Sisak, jednu od škola uključenih u program „Škole podrške“.

„Kroz te radionice učenici se više povezuju, otvaraju neki unutarnji dio sebe. Često puta dobiju hrabrost da kažu neke stvari koje inače ne bi rekli. Ako nemaju hrabrosti da to kažu usmeno, tu su radionice gdje se može crtati i pisati pa na taj način oni iskažu nešto što ih muči“, podijelio je Dalibor Brdarić, profesor geografije u Ekonomskoj školi Sisak,  koji s učenicima već nekoliko godina provodi radionice. Radionice su zanimljive i dobro osmišljene pa se sviđaju i njemu i učenicima jer pomažu u razvoju emocionalnih kompetencija.

„Radionice su zabavne, poučne i možemo dobiti iz njih nešto pametno što nam može biti korisno u životu“, rekao nam je Luka (16). Gabrijela (16) dodaje da su radionice korisne i za stvaranje povezanosti i učenika u razredu s čime se slaže i Lorena (16):

„Bolje se slažemo. Kroz radionice se imamo priliku bolje upoznati međusobno.“

Radionice se provode i u osnovnim školama, a Ankica Rakas Drljan, pedagoginja u Osnovnoj školi Gvozd kaže da su radionice izazvale pozitivne promjene u njihovoj školi:

„Djeca osjećaju podršku i raste im samopouzdanje. Kroz radionice se otvaraju i dijele svoje mišljenje, nema straha da će im se netko rugati zbog onoga što podijele. Velika je stvar što ja kao pedagog i učitelji, krećemo od sebe. Mi podijelimo s njima što mi osjećamo, koji su neki naši strahovi. Kroz to vide da svi ljudi imaju neke svoje strahove i nesigurnosti, da nisu sami. Postaju jači, snažniji, otvoreniji.“

 Svoje dojmove s nama su podijelili i učenici četvrtog razreda Osnovne škole Gvozd s kojima smo razgovarali.

„Najzanimljivija radionica mi je bila kad smo razgovarali o strahu pa sam vidio da svatko ima neki strah. Čak i učitelji! Naučio sam da se straha ne treba sramiti, a strah nam može biti i koristan u nekim situacijama, primjerice u prometu. Ponekad imam tremu kada imam važnu utakmicu u nogometu. Na radionicama sam naučio duboko disati i to mi pomaže da se smirim“, podijelio je s nama Kristijan (10), a David (10) nam je rekao da je na radionicama naučio da su sve emocije u redu.

Cilj programa „Škole podrške“ je podrška mentalnom zdravlju i jačanju emocionalne otpornosti djece i mladih kroz edukaciju učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u školama te osiguravanje obrazovnih materijala za rad s djecom u školama. Program se provodi u suradnji s Forumom za slobodu odgoja.