Kako pomoći djetetu da izgradi samopouzdanje?

Mnogi se roditelji pitaju ima li njihovo dijete dovoljno samopouzdanja. Često čujemo zabrinutost zbog „manjka samopouzdanja“, no iza tog izraza krije se mnogo više. Samopouzdanje nije osobina koju dijete „ima ili nema“, ono je osjećaj da može uspješno izvršiti neki zadatak, a gradi se kroz iskustvo.

Što oblikuje dječje samopouzdanje?

Na razvoj samopouzdanja utječu brojni čimbenici:

• povratne informacije koje dijete dobiva od drugih,
• usporedbe s vršnjacima,
• osjećaj vlastitog napretka kroz vrijeme.

Važno je znati da samopouzdanje nije jednako u svim područjima života. Dijete može biti vrlo sigurno u sebe kada su u pitanju školske obveze, ali istovremeno imati nisko samopouzdanje u društvenim situacijama i obrnuto.

Samopouzdanje je promjenjivo. Dijete koje se u osnovnoj školi osjećalo povučeno i usamljeno, može u srednjoj školi pronaći društvo u kojem se osjeća prihvaćeno i postati društveno samopouzdanije. Slično, dijete koje je imalo odlične ocjene, može u novom školskom okruženju naići na teškoće i privremeno izgubiti vjeru u svoje sposobnosti.

Riječ je, dakle, o dinamičnom procesu koji ovisi o okolnostima i podršci okoline.

Samosvijest – temelj stabilnog samopouzdanja

Samopouzdanje i samosvijest često se miješaju, ali nisu isto.

• Samopouzdanje govori o tome što mogu učiniti i koliko sam uspješan/a u tome.
• Samosvijest govori o tome tko sam i osjećam li da vrijedim samim time što postojim.

Kada dijete ima razvijenu samosvijest, neuspjeh neće doživjeti kao osobni poraz. Umjesto da zaključi „ja sam loš“, dijete će promišljati što može učiniti drugačije i kako može učiti iz greške.

Ako samosvijest nije razvijena, dijete nakon neuspjeha može zaključiti da „nije dovoljno dobro“ što ga vodi u osjećaj bespomoćnosti i sram. Upravo zato je jačanje samosvijesti jednako važno kao i poticanje samopouzdanja.

Kako se razvija samosvijest?

U prvim mjesecima života dijete ništa ne mora „dokazivati“. Roditelji ga vole i raduju se njegovu postojanju. Taj osjećaj bezuvjetne ljubavi i prihvaćanja hrani samosvijest.

No kako dijete raste, okolina sve više očekuje: kada će prohodati, progovoriti, naučiti se samostalno oblačiti. Djeca brzo shvate da roditelje vesele njihova postignuća i počinju se truditi da ih zadovolje. Na taj način, nesvjesno, uče da je ljubav povezana s uspjehom.

Kada krene škola, taj pritisak dodatno raste: ocjene postaju mjerilo vrijednosti. Ako se ljubav i prihvaćanje povezuju isključivo s uspjehom, dijete može izgubiti osjećaj da vrijedi samo zato što postoji.

Zato mnogi odrasli kasnije u životu imaju slab i nestalan osjećaj vlastite vrijednosti. Samosvijest se jednostavno prestane „hraniti“ jer je fokus stalno na postignućima.

Kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju i samopouzdanja i samosvijesti svog djeteta. Evo nekoliko smjernica:

1. Izgovarajte ljubav i prihvaćanje

Nemojte pretpostaviti da dijete „zna“ da ga volite. Recite mu to jasno i često. Podrazumijevanje nije isto što i razumijevanje. Djeca kao ni odrasli ne čitaju misli. Možete reći:

• „Volim te baš takvog kakav jesi.“
• „Važan/na si mi bez obzira na sve.“
• „Baš mi je drago što sam tvoja mama/tvoj tata.“
• „Volim te svaki dan, i kad smo sretni i kad se posvađamo.“
• „Veselim me gledati kako se igraš. “
• „Baš volim kad zajedno provodimo vrijeme.“
• „Volim kada se smijemo zajedno.“
• „Znaš, i kad si tužan ili ljut, ja te jednako volim. “
• „Sretan/a sam što si dio našeg života. “

2. Pohvalite trud, ne samo rezultat

Kada dijete nešto uspije, naglasite uloženi trud, strpljenje i učenje, a ne samo ishod. To jača unutarnju motivaciju i otpornost. Možete reći:

• „Baš si se trudio učiti svaki dan i vidim da se to isplatilo!“ 
• „Super si se potrudio da razumiješ gradivo, vidi se koliko si napredovao.“
•  „Sviđa mi se koliko si bio uporan i nisi odustajao ni kad je bilo teško.“

3. Normalizirajte pogreške

Pogreške su prilika za učenje. Kada dijete pogriješi, pomozite mu da vidi što može naučiti iz situacije, umjesto da osjeća sram ili krivnju.

4. Odvajajte ponašanje od vrijednosti djeteta

Kad vam se ne sviđa što je dijete učinilo važno je naglasiti što nam se ne sviđa u djetetovom i izgovorite da to ne umanjuje vašu ljubav i podršku prema djetetu. 

Kada dijete dobije lošu ocjenu možete mu reći:

„Znam da ti nije lako kad ne uspiješ onako kako si htio. Ocjena ne pokazuje koliko vrijediš, nego samo koliko si u tom trenutku znao. Želiš li da zajedno vidimo što možeš drugačije sljedeći put?“

Kada dijete zanemari svoje obveze:

„Ljut sam što nisi pospremio svoje stvari i sada mi je teško razgovarati s tobom. To što sam ljut ne umanjuje moju ljubav prema tebi. Treba mi malo vremena da se smirim pa predlažem da popodne zajedno smislimo novi način koji će ti olakšati izvršenje obveza.“

Kada nam dijete odgovori grubo i agresivno:

„Povrijedi si me. Nije u redu da mi se obraćaš na taj način. Znam da si ljut i to ne opravdava tvoje agresivno ponašanje.  Volim te i želim da naučiš kako bolje izraziti ljutnju.“

Generalna poruka koju šaljemo djetetu je:

„Ne sviđa mi se to ponašanje i dalje te volim.“ 

5. Budite sigurno vodstvo

Djeci su potrebne granice, ali i toplina. Vodstvo znači da ih usmjeravate, a ne da ih kontrolirate. Dijete se osjeća sigurno kada zna da roditelj vidi, razumije i vodi bez uvjetovanja ljubavi.

Samopouzdanje i samosvijest nisu nešto što se izgradi jednom zauvijek. To su vještine koje se razvijaju cijeli život. Dijete kroz različite faze odrastanja uči prepoznavati svoje osjećaje, snage i granice, a i odrasli nastavljaju učiti o sebi kroz nova iskustva i odnose. I kod djece i kod odraslih, samopouzdanje raste kroz pokušaje, pogreške i osjećaj da mogu utjecati na svoj napredak. A samosvijest se njeguje kroz odnose u kojima osjećamo ravnopravno dostojanstvo.

Ne možemo zaštititi djecu od svih neuspjeha i možemo ih naučiti da u trenucima pogrešaka i nesigurnosti ostanu svjesna svoje vrijednosti. Kada dijete zna da je voljeno i prihvaćeno bez obzira na postignuća, tada može slobodno istraživati, pokušavati i učiti. Upravo iz tog osjećaja sigurnosti i ljubavi raste stabilno samopouzdanje. 

Članak je napisao Mihael Kozina, psiholog, psihoterapeut i otac troje djece