„David je moje čudo!“

Davida i njegovu mamu Dragojlu upoznali smo u Petrinji, u Maloj kući Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije. Udruga je jedina ustanova koja unutar sustava socijalne skrbi u ovoj županiji djeci s teškoćama i njihovim obiteljima osigurava potrebne terapije i podršku. Kada mu je bilo dvadeset mjeseci, sada četverogodišnji David krenuo je na terapije u Sobu čuda u Sisku koju vodi ista udruga, no taj je prostor oštećen u potresu i ima crvenu naljepnicu. Sada na terapije dolaze u Malu kuću.

„Kada smo počeli dolaziti na terapije David nije imao kontakt očima, nije se odazivao na svoje ime. Tada nije znao da sam ja mama, da je tata, tata, da je deda, deda. Postojala je sumnja na pervazivni razvojni poremećaj. Razvojno je zaostajao oko šest mjeseci za svojim vršnjacima“, podijelila je s nama Davidova mama i dodaje da je David u međuvremenu dobio dijagnozu disharmoničnog razvoja.

Nakon šest mjeseci senzorne i radne terapije David je dostigao svoju razvojnu dob.

„To zaista najbolje govori koliko su nam ove terapije značajne za njegov razvoj. Ne mogu dovoljno istaknuti važnost kontinuiteta terapije jer svaki prekid znači težak period i za Davida i za nas kao obitelj. Kada nema terapija događa se regresija, znači dijete ne da ne ide naprijed ili da stagnira, nego se napredak koji smo postigli počne urušavati“, kaže Dragojla.

Obitelj je inače iz malog sela kraj Hrvatske Kostajnice i kuća im srećom nije stradala u potresu. David se, kaže nam, potresa ne boji jer ne razumije da mogu biti opasni. Uz terapije u Sobi čuda, Dragojla uz upute i podršku stručnjaka i samostalno radi s Davidom:

„Ne možete očekivati pomake ako se i roditelji ne uključe. Svaki dan treba raditi sa svojim djetetom. Primjerice, ja radim s Davidom sat vremena ujutro i sat vremena popodne ili navečer. Radimo radnu terapiju i senzoriku kroz flor time, znači sve kroz igru. Uz to, radimo i logopedske vježbe, oko pola sata. Također, jako mi je važno da svaki dan barem sat vremena provedemo na svježem zraku. Nije važno je li toplo ili hladno. Uz odgovarajuću odjeću i obuću, djeca se trebaju naviknuti na različite vremenske uvjete.“

Dragojla posebno naglašava važnost vrtića u koji je David krenuo u rujnu 2020. godine. To je kod njega, kaže nam, potaknulo razvoj govora.

„David je moje čudo! Čudo mamino“, ponosno nam kaže njegova mama koja je posebno sretna što unatoč teškim okolnostima u kojima su se našli stanovnici ovog područja, nema prekida u pružanju terapija i usluga za djecu s teškoćama i njihove obitelji.

Potresi koji su krajem prosinca 2020. pogodili središnju Hrvatsku oštetili su ne samo prostore Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, nego su i dodatno financijski ugrozili pružanje prijeko potrebnih usluga.

Prepoznavši iznimnu važnost rada ove udruge, UNICEF će podržati nastavak i jačanje njihovog terapijskog rada s ukupno 367.368 kuna, u sljedećih dvanaest mjeseci.  Doniranim sredstvima UNICEF će podržati zadržavanje radnih mjesta stručnog tima zaposlenog u udruzi te održavanje radne terapije i terapije senzorne integracije. U sljedećih 12 mjeseci UNICEF će financirati i rad novog fizioterapeuta, čime se uspostavlja nova terapijska usluga u sklopu rane intervencije za djecu do osam godina. 

Korisnici usluga Udruge su djeca i mladi iz svih područja Sisačko-moslavačke županije. Najveći broj ih je iz Siska i Petrinje, a na tjednoj bazi u Malu kuću u Petrinji dolaze i djeca iz Hrvatske Kostajnice, Popovače, Sunje, Martinske Vesi, Gline i Novske.