Biti tata

Kada sam razmišljao o ovoj temi, činilo mi se kako ću vrlo lako pisati, ipak imam već nekog staža kao psiholog, a i kao tata. No vrlo brzo sam zastao u nedoumici kojim putem krenuti. Tema mi se odjednom učinila jako velikom i postao sam svjestan da ne mogu obuhvatiti sve aspekte očinstva u jednom tekstu. Dakle, prvo sam morao odustati od ideje da će ovo biti savršen članak.

U tom trenutku sjetio sam se koliko mi je osobno pomogla  davna spoznaja da ne moram biti savršen otac. Dugo vremena sam osjećao unutarnji konflikt, kada sam radio, imao sam osjećaj krivnje što nisam dovoljno s djecom, a kad sam bio s djecom, često nisam bio dovoljno prisutan jer sam razmišljao o poslu.

Moja tadašnja mentorica kada sam joj se požalio mi je rekla: „Tu nema razrješenja, možeš jedino prihvatiti taj konflikt i naučiti živjeti s tim.“

Paradoksalno, od tog trenutka mi je postalo lakše. Kada bih osjetio pritisak „moranja“ obavljanja nekog radnog zadatka dok sam se igrao s djecom, sama činjenica da sam ga očekivao, pomogla mi je da ga lakše otpustim i budem više prisutan. S vremenom sam naučio da je malo stvari koje su u životu „biti ili ne biti“ odnosno toliko važne da ih se mora hitno rješavati, a propušteno vrijeme s djecom je nenadoknadivo.

Sjećam se još jednog važnog trenutka susreta struke i osobnog iskustva. U vrijeme kada smo očekivali naše prvo dijete, bio sam u psihoterapijskoj edukaciji. Moj učitelj tada mi je rekao:

„Kada dijete dođe pokušaj se ne povući i izolirati od supruge i djeteta.“

U tom trenutku nisam sasvim razumio na što misli. No vrlo brzo sam shvatio. Tate su često „treći kotač“ u partnerskom odnosu majke i djeteta i u prvom razdoblju kada smo svojim partnericama najpotrebniji znamo se osjetiti nepotrebnim i odbačenim. Rezultat može biti da se izoliramo i propustimo izvršiti svoju prvu očinsku ulogu, a ta je da smo od podrške i pomoći svojim partnericama. Danas znam, a i mnoga istraživanja to potvrđuju, da upravo taj „treći kotač“ može napraviti veliku razliku u kvaliteti obiteljske dinamike.

Teškoća je u tome što nova generacija očeva ima sasvim drugačiju ulogu od one koju su imali njihovi očevi. Uloga oca se promijenila i nedostaju nam pravi modeli.

Što znači biti tata danas?

Uloga oca danas se promatra mnogo šire nego nekad. Više nije riječ samo o pružanju sigurnosti ili materijalne podrške. Očevo sudjelovanje, njegova prisutnost, kvaliteta interakcije, emocionalna povezanost i odgovornost smatraju se ključnim elementima djetetova razvoja i dobrobiti cijele obitelji.

Istraživanja pokazuju da sudjelovanje oca ima više dimenzija:

• direktna interakcija – igra, razgovor, zajedničke aktivnosti
• dostupnost – biti tu kad dijete treba podršku ili pažnju
• odgovornost za odnos – briga o sigurnosti, planiranju i svakodnevnim potrebama
• kognitivna stimulacija – poticanje djetetove znatiželje i učenja

Za oca koji želi biti aktivniji, ključno je razumjeti da biti tata ne znači samo fizičku prisutnost, nego i svjesnost o tome kako ga dijete doživljava, kako komunicira i koliko je emocionalno dostupan.

Utjecaj očeva na razvoj djeteta

Iskustvo iz prakse i brojna istraživanja potvrđuju da aktivno očinstvo ima dalekosežne pozitivne učinke:

• Djeca čiji su očevi uključeni u njihovo odrastanje pokazuju bolje emocionalno upravljanje, više samopouzdanja i manji broj socijalnih i ponašajnih poteškoća.
• Igra s ocem, osobito ona koja uključuje pokret, prepreke i istraživanje, ima jedinstvenu ulogu u razvoju djetetove samoregulacije i samopouzdanja.
• Kvalitetna uključenost oca u djetinjstvu povezuje se i s boljom sposobnošću nošenja sa stresom u odrasloj dobi.

Dakle, važno je dosljedno i svjesno prisustvo. Tata koji uči, prilagođava se i raste zajedno s djetetom.

Teškoće i dileme suvremenog oca

Biti tata danas nije jednostavno. U istraživanjima se kao glavne teškoće ističu: poslovna opterećenja, društvena očekivanja, kulturne norme, ali i nedostatak podrške za očevu roditeljsku ulogu. Mnogi muškarci nose i svoje nasljeđe: iskustvo očeva koji su bili fizički prisutni, ali emocionalno udaljeni.

Uloga oca, međutim, ne mora ostati „nevidljiva“. Vrijedno je zastati i zapitati se:

• Kako mogu organizirati vrijeme tako da djetetu posvetim stvarnu, punu pažnju?
• Kako mogu vlastita iskustva iz djetinjstva pretvoriti u resurs, a ne teret?
• Kako mogu s partnericom/partnerom graditi zajedništvo u roditeljstvu?

Kako bi prevladali navedene teškoće mogu vam biti od koristi neki od niže navedenih prijedloga:

1. Prisustvuj aktivno. I kratko vrijeme može biti kvalitetno ako si zaista prisutan: igra, čitanje, šetnja, razgovor.
2. Postavi prioritet kvaliteti. Djeci nije važno koliko, nego kako si s njima.
3. Uči zajedno s djetetom. Ne moraš imati sve odgovore. Zajedno ih možete pronaći.
4. Razgovaraj o osjećajima. Tata koji pokazuje emocije uči dijete da je ranjivost snaga.
5. Pokaži ljubav. Ne pretpostavljaj da dijete zna, reci mu jasno i često: “Volim te.”
6. Budi fleksibilan. Očinska uloga se mijenja tijekom života djeteta, od čuvara i igrača, do mentora i prijatelja.

Kada otac shvati da njegova uloga nije samo ekonomska, nego i emocionalna, socijalna i razvojna, koristi ima cijela obitelj: dijete, partnerica i on sam. Uključeni očevi grade obitelji u kojima postoji više razumijevanja, a djeca izrastaju u sigurnije, empatičnije osobe. Očinstvo donosi i dublji osjećaj svrhe jer dok učimo svoju djecu o životu, često oni nama pokažu kako istinski živjeti.

Biti tata ne znači znati sve. Znači učiti, prilagođavati se, biti prisutan i voljeti bez uvjeta. Iako se svijet brzo mijenja, djetetu je najvažnije znati da si tu.

Članak je napisao Mihael Kozina, psiholog, psihoterapeut i otac troje djece.