O osjećajima kroz poeziju

„Zašto sam takva,
Puna osjećaja?
Sve se samo račva.
Sve dublje i dublje,
Dok mi misli postanu grublje.
Lako se zaljubim u nekoga, srca sam premekoga.
Ne znam što da radim, jer mi se uvijek srce slomi,
I uvijek, baš uvijek završim u mentalnoj komi. …“

Dio je ovo jedne od pjesama mlade autorice Laure Ćuti. Iako joj je tek 17 godina, Laura vrijedno piše i već je izdala nekoliko zbirki pjesama. Pisanje poezije nije njezina jedina ljubav. Laura se bavi Muay Thaiem, voli programiranje, biologiju i životinje. Rado povremeno volontira u Udruzi Noina arka te financijski podržava dva psa u azilu za životinje, a voli šetnje i igru i sa svoja dva psa. Umjetnost je uvijek, kaže nam, bila dio njezinog života, nekada više kroz glazbu i sviranje gitare, a danas je to kroz pisanje poezije.

„Svaki stih je izraz mojih emocija, izraz onoga što osjećam u svojoj srži, a toga se ne mogu otarasiti bez da riječi stavim na papir. Moja prva pjesma nastala je kad sam bila još djevojčica, u drugom ili trećem razredu osnovne škole. Bila je riječ o domaćoj zadaći, a morali smo napisati pjesmu ljubavne tematike. Još uvijek se sjećam posljednjih riječi u toj pjesmi – „Bojim ti se reći pa šaljem druge da čuješ moje riječi.". Ponovno sam počela pisati pjesme u sedmom razredu kada je nastao dio pjesama koji je objedinjen u zbirci „Prve simpatije“. Sve je to krenulo nekako spontano, osjetila sam želju da se izrazim kroz pjesme, a pišem o različitim temama, od ljubavnih do pjesama vezanih uz pandemiju i utjecaju pandemije na mentalno zdravlje svih nas“, podijelila je s nama Laura.

Želja joj je kaže, između ostaloga, potaknuti i druge mlade osobe da izraze svoje osjećaje, umjesto da ih skrivaju u sebi: „Svatko se može izraziti na svoj način, kroz crtanje, slikanje, pisanje. Kroz poeziju se otvaram, izrazim i ono što inače ne bih u nekom razgovoru primjerice. Osjećaji ne trebaju ostati unutar nas samih, osobito oni neugodni. Kada dijelimo ono što osjećamo, rastemo i sazrijevamo. Barem ja to tako vidim kroz svoje iskustvo.“

Osim što je pisanje pjesama veseli, Laura tako pomaže i drugima, jer dio prihoda od prodaje zbirki pjesama donira u humanitarne svrhe. Nedavno je za to dobila i priznanje Hrvatske lige za hipertenziju „Pojedinac uzor 2022.“ što joj je kaže bila posebna čast: „Želja mi je onim što radim potaknuti i druge na humanitarno djelovanje. Smatram da svatko od nas može napraviti nešto što će društvo i svijet činiti boljim mjestom. Mene to ispunjava.“

Lauri je u svemu osobito važna podrška njezinih najmilijih kao i profesora u školi: „Svakome je bitna podrška, i mislim djecu i mlade treba uvijek podržati u onome što žele jer će tako postati bolji ljudi. I ja želim nastaviti biti podrška tamo gdje mogu i gdje mi se pruži prilika.“