„Kad poznaješ svoj strah, možeš se s njim suočiti.“

Učenici o programu psihosocijalne podrške u Sisačko-moslavačkoj županiji

Marina Knežević Barišić
dječaci u učionici
Knežević Barišić/UNICEF
13 Siječanj 2022

Uvijek sam se onako pravio faca, ja nemam strah i sada sam ga otkrio i sretan sam zbog toga, zato što se sada mogu i suočiti s njim. Strah me da ne izgubim svoj dom. U svom domu i sa svojom obitelji se uvijek osjećam sigurno“, podijelio je s nama Maks (11), učenik petog razreda iz Siska.

Maksa i njegove prijatelje iz razreda, upoznali smo na jednoj od radionica koje se u okviru UNICEF-ovog programa Škole podrške održavaju u 29 osnovnih i srednjih škola u Sisačko-moslavačkoj županiji. Cilj radionica je podrška učenicima i razvijanje emocionalne otpornosti. Uključene škole pohađa više od 8400 učenika, a program se provodi u suradnji s Forumom za slobodu odgoja. Djeci se radionice sviđaju.

„Meni su te radionice jako fora, jer onda shvatim, dok pričam o svojim osjećajima, shvatim da nisam jedina koja ima taj strah i mogu podijeliti sve svoje osjećaje s prijateljima iz razreda“, kazala nam je Irma (11) čija škola je s provedbom radionica započela početkom školske godine.

„Mogu zaista potvrditi da ove radionice pomažu djeci. Radili smo ih i u nižim i u višim razredima i pokazale su se poticajne i za nas učitelje jer nam daju povratne informacije o tome kako se djeca osjećaju, koju su neke njihove brige trenutno i na koji način im možemo bolje pristupiti“, kazala nam je Marinela Fabijan Gašparević, pedagoginja iz OŠ 22. lipnja u Sisku.

djeca u učionici
Knežević Barišić/UNICEF
Djeca u učionici
Knežević Barišić/UNICEF

Kroz radionice učenici dobivaju alate i vještine kako bi se lakše nosili s traumatskim događajima,

„Nekako sam otkrio kako mogu riješiti neke svoje strahove i da to nije nešto čega se trebam sramiti. Osjećam se puno smirenije i lakše mi je. Fora mi je što radimo plakate i razgovaramo o zanimljivim temama kao ovo s herojima danas. Moji heroji su moja obitelj, mama, tata i brat i najsigurnije se osjećam kad sam u svojoj sobi“, kazao nam je Antun (11) i dodao da koristi tehnike opuštanja koje je naučio kada osjeća da je pod stresom.

„Bilo mi je lakše zato što znam kako se drugi nose s tim i da nisam ja jedina, da jedina patim od toga što se bojim. U ono prvo vrijeme nakon potresa koji je moj najveći strah, vidjela sam da se neki bolje nose sa svime, mislila sam da se samo ja i moja sestra bojimo. Sad znam da nisam sama u svom strahu i zato mi je lakše“, iskreno je s nama podijelila Lana (11).

U okviru edukacije, iste radionice prošli su i odgojno-obrazovni djelatnici koji su i sami prošli teške trenutke nakon potresa koji su pogodili Sisačko-moslavačku županiju te su i oni trebali psihosocijalnu podršku kako bi mogli biti podrška svojim učenicima.

„Na isti način zapravo kao što ja sad radim s učenicima, tako smo i mi međusobno radili jedni s drugima. To nam je bilo ljekovito zaista“, podijelila je s nama Marinela, a ljekovite su pa čak i zabavne i djeci:

„Lijepe su mi radionice. Upoznao sam osjećaje za koje nisam ni znao da su to osjećaji, primjerice empatija. Sviđa mi se što kroz radionice izrađujemo plakate i što mogu biti kreativan“, dodao je Maks (11).