Moramo vratiti djecu u školu – ali ne može sve biti po starom

Zajedničko pismo Henrijete For i Jute Urpilajnen

Komesarka EU Juta Urpilajnen i Izvršna direktorica UNICEF-a Henrijeta For
Djevojčica u školi
UNICEF Crna Gora / Risto Božović / 2013
26 Oktobar 2020

„Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga, jedna olovka mogu promijeniti svijet.“ Ove riječi dobitnice Nobelove nagrade Malale Jusufzai ne mogu zvučati tаčnije i aktualnije. Osigurati kvalitetno obrazovanje za djevojčice i dječake širom svijeta način je kako ćemo izgraditi bolji, održiviji, ravnopravniji i mirniji svijet. 

Globalno zatvaranje škola kao reakcija na pandemiju COVID-a-19 rezultiralo je narušavanjem obrazovanja djece bez presedana i na ovaj ili onaj način pogodilo više od milijardu učenika.

Oni koji su se vratili u školu suočili su se s novim izazovima – nošenjem maski, fizičkim distanciranjem, nedostatkom infrastrukture za pranje ruku, sa strahovima svojih roditelja od još jednog izbijanja bolesti. Uz sve to, zbog produbljivanja digitalnog jaza, odnosno razlika u pristupu, mnogo je učenika u posljednjih nekoliko mjeseci izgubilo mogućnost učenja od kuće. Usljed toga je došlo do značajnih zaostajanja u ovladavanju gradivom, što znači da je za njih mogućnost da se vrate u školu tim više zastrašujuća – a takva je i za njihove nastavnike.   

No ti su učenici još i imali sreće. Novi izazovi s kojima se suočavaju umnogome su zasjenjeni katastrofalnim učinkom potpunog propuštanja obrazovanja, do koga je došlo posebno u najranjivijim zemljama i onima koje su već bile pogođene sukobima ili krizama. Danas se oko šestoro od desetoro učenika širom svijeta još uvijek nije vratilo u školske klupe.

Prethodne krize su nas naučile: kad se prekine obrazovanje, najsiromašnija i najranjivija djeca možda se nikada neće vratiti u školu, što ih izlaže strašnim rizicima. Ta djeca mogu biti prisiljena da uđu u svijet dječjeg rada, mogu postati žrtve trgovine ljudima ili seksualnog iskorišćavanja. Zbog prekida ključnih usluga, zdravstvenih, prehrambenih i usluga imunizacije i zaštite, ta djeca postaju izloženija rizicima pothranjenosti, bolestima, problemima s mentalnim zdravljem, zlostavljanju. Kod djevojčica postoji i povećani rizik od preranog ulaska u brak i trudnoće.

U ovim najtežim okolnostima, možemo li ipak dobiti bitku za obrazovanje naše djece? Odgovor na ovo pitanje je odlučno „da“. Ali da bismo to ostvarili i postigli željene rezultate, moramo se, baš kao dobri učenici, još više potruditi.

Djaci u klupi
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018

Sarađujući s državama članicama, Evropska unija je kroz inicijativu Tim Evropa (Team Europe) pokazala moć zajedničkog rada za postizanje boljih rezultata. A s obzirom na naša dosadašnja postignuća i ostvarene rezultate u sklopu partnerstva, EU i UNICEF mogu zajedno napraviti trajnu razliku u pogledu ishoda obrazovanja širom svijeta.

Postoje konkretni koraci koje možemo preduzeti kako bismo zaštitili budućnost naše djece. To su koraci koji će se nadograđivati na već urađeni posao i oni kojima ćemo krenuti u nove, inovativne prostore. To znači ulagati sada, kako bi se najranjivija djeca mogla vratiti u obrazovni sistem. To znači osigurati sigurnost njihovih škola i sposobnost nastavnika da zadovolje njihove potrebe. To znači preoblikovati obrazovne sisteme tako da djeca izađu iz škole osnažena vještinama za 21. vijek, spremna za novi svijet koji se pred njima pruža.

Nedavno smo svjedočili impresivnim promjenama do kojih je došlo jer je u mnogim zemljama organizovano školovanje na daljinu, putem interneta, na televiziji, na radiju, putem mobilnih telefona. U Somaliji je, na primjer, uživo snimljena nastava učitana na solarne tablete i data djeci na raspolaganje. U Kirgistanu je djeci omogućen pristup nastavi na daljinu putem internet platformi, preko tri nacionalne TV stanice i dvije besplatne mobilne aplikacije. U Vijetnamu su neki testovi i moduli izbačeni iz nastavnih planova, dok su drugi odloženi za sljedeću školsku godinu; time se učenicima omogućava da propušteno gradivo nadoknađuju tokom cijele naredne godine, smanjuje se pritisak školskih obaveza i psiho-socijalni stres.

zapis iz sveske
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2020

Dakle, zelene klice oporavka već se naziru. Sada je vrijeme da ih njegujemo. Ovo je trenutak za ponovno osmišljavanje obrazovnih sistema, vrijeme je da prigrlimo tehnologiju, odstranimo prepreke za najsiromašnije i svoj djeci pružimo jednak pristup modernim obrazovnim sistemima. To uključuje inovativne pristupe mentorstvu i stažiranju kako bi se premostio jaz između obrazovanja i tržišta rada. Djeca moraju imati vještine za 21. vijek, poput digitalnih vještina ili preduzetništva.   

Tim Evropa je spreman da odigra svoju ulogu do kraja. Ta spremnost je odraz našeg uvjerenja da je obrazovanje glavni prioritet u planiranju oporavka od posljedica pandemije COVID-a-19. Obrazovanje je stub napretka društva u oblastima koje su za Evropsku uniju prioritetne: zapošljavanje i rast, tehnološki napredak, ravnopravnost, zelenija ekonomija. Ogroman napredak koji je u posljednjih dvadesetak godina, zahvaljujući velikim ulaganjima, ostvaren u našim partnerskim zemljama, pokazuje da obrazovanje može utrti put za izlazak iz siromaštva i kriza, povesti društvo prema prosperitetu i dobroj ekonomiji, osnaživanju žena i boljim ishodima za zdravlje i ishranu.

djevojčica u učionici
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2019

Obrazovanje je ključno za ljudski razvoj, što je temelj svih ulaganja Evropske unije u međunarodnu saradnju, a to će biti ojačano našom finansijskom podrškom razvoju u periodu koji je pred nama.

Izdvajanja za obrazovanje moraju biti zaštićena od udaraca globalne ekonomske krize. Na obrazovanje treba gledati kao na sastavni dio plana oporavka od posljedica pandemije COVID-a-19. Stoga, umjesto da preusmjeravamo finansiranje namijenjeno obrazovanju, potrebno je da više ulažemo u jačanje obrazovnih sistema. Bolja ponovna izgradnja može se primijeniti na obrazovanje, kao i na sve ostalo.

Razmjere ove krize zahtijevaju globalni i koordinisani odgovor, a EU i UNICEF namjeravaju da budu predvodnici tog odgovora. Obrazovna zajednica mora zajednički raditi na razvijanju globalnog plana djelovanja kako bi utrla put ravnopravnom i kvalitetnom obrazovanju za sve.  

Imamo priliku kakva se pruža samo jednom u generaciji da izađemo iz ove krize, imamo priliku da uredimo stvari na drugačiji način, da se uhvatimo u koštac s nejednakostima putem održivijih socijalnih sistema.

Upustiti se u tako veliki poduhvat znači shvatiti da ne može sve biti po starom. Ako sada izvučemo dobre pouke, zaista možemo izgraditi bolji svijet – za našu djecu i djecu naše djece.