Milorad vjeruje u napredak svog sina

Prihvatanje i rana intervencija najvažniji su za napredak djece sa smetnjama u razvoju

Tina Dimić Raičević
Dječak se igra dinosaurusom
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018

10 Decembar 2018

PODGORICA, 10. DECEMBAR 2018. – Kada postanete roditelj, pored jedinstvenog osjećaja ljubavi i sreće, rode se i brojni strahovi, od onog da li ste dorasli izazovima koje roditeljstvo nosi do onog najvećeg – da li je sve u redu. S tim strahovima suočio se i Milorad Brnović, otac petogodišnjeg Luke, dječaka sa smetnjama u razvoju.

„Nešto malo prije Lukinog drugog rođendana moja supruga je primijetila promjene u njegovom ponašanju. Iako imamo još troje starije djece, nismo ranije primijetili da je nešto drugačije. Nakon prvog pregleda kod psihologa, krenula su razna testiranja, ali sam ja i dalje mislio da će sve doći na svoje i da je sve u redu“, priča Milorad.

On se sjeća kako je dugo odbijao da povjeruje svojoj supruzi, koja mu je govorila da se Luka ne razvija uobičajeno za svoj uzrast, te da je mislio da je njihov sin samo razmažen.

Moja teorija je bila da će sve doći na svoje i da samo treba da budemo strpljivi. Supruzi sam govorio da je on samo dijete i da se strpi. Tek kada smo otišli kod neuropsihijatra i kad nas je ona na prvom pregledu opemenula da smo malo zakasnili i pitala zašto ranije nismo došli, ja sam doživio otrježnjenje.

Milorad, Lukin tata

Na prijedlog pedijatra Milorad i supruga javili su se u novootvoreni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju u Podgorici. Luka je tako krenuo na svakodnevne dvosatne tretmane u Centru. Tri mjeseca Lukinog intenzivnog rada s profesionalcima u Centru dala su vidljive rezultate.

Dječak čita knjigu
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018
Tri mjeseca Lukinog intenzivnog rada s profesionalcima u Centru dala su vidljive rezultate, u Podgorici, u decembru 2018

„Nakon tretmana rekli su nam da Luka mnogo bolje sarađuje, reaguje, kažu da je potpuno drugo dijete i da sve ide na bolje. Sugerisali su nam i da ga uključimo u neki sport, tako da Luka sad ide na džudo. I tamo je presrećan, iako ne može da ispoštuje sva pravila treninga, veoma se trudi“, kaže Milorad.

U Centru su, ističe Milorad, dobili i dragocjene savjete o tome na koji način da rade i vježbaju s Lukom kod kuće.

„Luka je u Centru omiljen, kažu da odlično sarađuje, i ja sam zadovoljan njihovim pristupom, jer su veoma posvećeni i veliki entuzijasti“, prenosi Milorad svoje utiske o osoblju Centra, koje je u međuvremenu uspješno završilo i program obuke za rano prepoznavanje smetnji u razvoju kod djece, koju je organizovao UNICEF, uz podršku Marimo Berk i David Drummond Fonda.

Milorad s ponosom priča da Luka svojim šarmom i veselom prirodom osvaja kako vaspitačice tako i svoje drugare u vrtiću.

 

Kad ga dovedem u vrtić, on se zaleti drugarima, grli ih i oni njega. Drugari ga vole i prihvataju, a on se uključuje kada se rade neke grupne aktivnosti, poput plesanja ili predstava, ali se u ostalim trenucima povlači, jer osjeća i sam vidi da ne može na jednakom nivou da komunicira s drugarima i u tim trenucima se radije sam igra.

Milorad, Lukin tata
Luka sa ocem
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018
Milorad, otac petogodišnjeg Luke priča kako čvrsto vjeruje u napredak svog sina, u Podgorici, u decembru 2018

Zna da će pravi izazov biti polazak u školu koji se bliži, ali Milorad snažno vjeruje u svog Luku.

Za mene Luka nema problem, samo je jedinstven, drugačiji. Mi smo, čini mi se, izašli iz straha, i sada želimo da mu pružimo samo najbolje. Ja čvrsto vjerujem u njega i siguran sam da će on stići svoju generaciju, a u onim stvarima koje ga zanimaju biće i bolji.

Milorad, Lukin tata

Nije, međutim, lako uvijek održati optimizam, smatra Milorad. Zato smatra da je roditeljima djece sa smetnjama u razvoju neophodna jača podrška.

„Mislim da bi u nekom narednom periodu trebalo da se organizuju radionice podrške roditeljima s djecom sa smetnjama u razvoju, jer nije lako. I možda zvuči sebično, ali čini mi se da je pomoć potrebnija nama, jer on je srećan i nama je tada ispunjen dan, ali ni mi nismo uvijek otporni na sve ove izazove i strahove kroz koje prolazimo“, iskren je Milorad.

Milorad zaključuje da je najvažnije, kako za roditelje tako i za djecu, da se probude i prihvate svoje dijete baš onakvo kakvo jeste. To dijete je možda i drugačije, ali je istovremeno jedinstveno, divno i vaše.