Koliko često treba hraniti novorođenče?

Koliko često treba da hranite novorođenče? Stručnjaci za laktaciju i istraživači kažu da je odgovor iznenađujuće jednostavan: novorođenče bi trebalo da se hrani onoliko često koliko vam se čini da je gladno – i, obično, najmanje svaka dva do tri sata – i danju i noću.

To se zove „hranjenje kao odgovor na traženje“ ili „hranjenje na zahtjev“. Ovaj princip ne samo da osigurava da bebe dobiju ishranu i hidrataciju koja im je potrebna, već je za majke koje doje to ujedno i najbolji način potvrde da dojenje može da traje onoliko dugo koliko žele. Pokušaj da se „produže“ intervali između dojenja, da se beba hrani po utvrđenom rasporedu ili da se smanji hranjenje preko noći, može dovesti do sporijeg povećanja tjelesne težine, male količine mlijeka ili potpunog prestanka dojenja.

Stručnjaci kažu da je za bebe koje se hrane na flašicu takođe važno da se hrane prema znakovima gladi, a ne po satu. „Bebe se rađaju kao veoma nezrela bića“, kaže Rafael Peres-Eskamilja, profesor javnog zdravlja na Univerzitetu Jejl i vodeći istraživač u oblasti ishrane odojčadi, autor više od 400 istraživačkih članaka o laktaciji. „Bebe moraju da nauče kako da se hrane i da nauče da shvate šta je to zbog čega osjećaju nelagodu.“

„Ovo je veoma važno za ostatak njihovog života, jer ih takođe uči da sami regulišu unos hrane u budućnosti... i da znaju kad su gladni, a kada nisu.“

Hranjenje na zahtjev i onoliko često koliko je bebi potrebno može djelovati kao izazov bez odgovarajuće podrške. Zbog toga se u UNICEF-u zalažemo da vlade, društva i sistemi pruže veću podršku kako bi žene koje to žele mogle da doje – na primjer, povećanjem ulaganja u programe koji podržavaju dojenje, primjenom politika kao što je plaćeno porodiljsko odsustvo i pauze za dojenje, te savjetovanje o dojenju u sklopu rutinske zdravstvene zaštite.

Ako se odlučite za dojenje, evo šta istraživanja pokazuju o tome kako možete na najbolji način osigurati uspješan početak i kontinuitet dojenja.

Zašto se novorođenčad tako često hrane?

I majčino mlijeko i savremene zamjene za majčino mlijeko sadrže mnogo šećera i malo masti. To znači da bebe vrlo brzo svare mlijeko. Novorođenče takođe ima mali stomak, koji je u stanju da zadrži samo 20 ml ili četiri kašičice tečnosti odjednom, tako da je često gladno (i žedno).

Neki istraživači su na osnovu fiziologije bebe procijenili da bi novorođenčad trebalo hraniti i najmanje svakih sat vremena.

Ipak, vrijedi napomenuti da se vrlo malo beba prirodno hrani u redovnim intervalima. Beba se može hraniti, nakon toga ne jesti tri sata, a zatim jesti tri puta tokom sljedećeg sata. Stručnjaci kažu da je to normalno i da ne ukazuje na problem.

Koliko često treba da dojite novorođenče?

Za majke koje doje još je više razloga da često hrane bebu: dojenje funkcioniše po principu ponude i potražnje, gdje se „naručivanje“ veće količine mlijeka prenosi putem hormona prolaktina.

Tokom dojenja, nivo prolaktina kod majke se povećava. Nivoi prolaktina, pak, najviši su oko 30 minuta nakon što beba počne da sisa. Takvo povećanje prolaktina nema veze s trenutnim činom hranjenja, već služi  za „naeučivanje“ mlijeka za sljedeći podoj.

U stvari, nivoi prolaktina se povećavaju samo u trenucima kad beba doji. Kada se beba skine s dojke, nivoi majčinog prolaktina ponovo se spuštaju.

Ovaj proces počinje rođenjem. U stvari, u prva tri ili četiri dana nakon porođaja, beba na dojci je upravo ono što pokreće majčino mlijeko. 

„Što češće beba ide na dojku, to brže raste vaš nivo prolaktina“, kaže Helen Bol, direktorica Centra za novorođenčad i spavanje u Daramu, istraživačica koja proučava laktaciju i spavanje novorođenčadi i članica uredničkog odbora časopisa Journal of Human Lactation. „Kada nivo prolaktina dostigne određeni prag, tada na scenu stupa vaše mlijeko.“

Tokom narednih nekoliko sedmica, ovaj proces podstiče stvaranje receptora za prolaktin koji dugoročno održavaju proizvodnju mlijeka.

Ovo je razlog zašto, oko šeste ili osme sedmice, neke majke misle da nemaju dovoljno mlijeka, kaže istraživačica Bol. „Uvjerena sam da to dijelom ima veze s tim da se beba nedovoljno često hrani u tih prvih šest sedmica“, kaže ona.

Treba li novorođenče hraniti i noću?

Da. „U stvari, još je važnije hraniti ga noću – jer noću proizvodite više prolaktina“, zaključuje Helen Bol.

Ovo vjerovatno objašnjava zašto metode treninga spavanja, usmjerene na to da bebe mlađe od šest mjeseci „prespavaju cijelu noć“, umjesto da se bude radi hranjenja, najčešće ne daju željene rezultate. Takođe, ova činjenica može povećati rizik od prestanka dojenja.

Nakon napunjenih šest mjeseci starosti, savjetuje se da se u ishranu bebe uvede čvrsta hrana. Međutim, stručnjaci za laktaciju kažu da to ne znači da je prekid hranjenja tokom noći nužno dobra ideja. Većina čvrste hrane kojom bebe započinju ovaj vid ishrane sadrži manje kalorija i hranljivih sastojaka od majčinog mlijeka.

U međuvremenu, posebno ako je majka daleko od svoje bebe tokom dana, mnoge bebe pokušavaju da „nadoknade“ izgubljeno vrijeme tako što se više hrane noću, kaže Bol. Ova dodatna ishrana pomaže da se osigura da majka nastavi da ima dovoljno mlijeka.

Treba li da pokušate da „produžite“ intervale između hranjenja?

Ne, ne bi trebalo da pokušavate da „produžite“ intervale između hranjenja.

Ako ne postoje problemi s debljanjem ili zdravljem, ne morate da brinete zbog toga što beba ima svoj prirodni rjeđi ritam hranjenja, posebno ako je riječ o bebi starijoj od nekoliko sedmica.

Ali ni to ne treba nužno podsticati i ohrabrivati.

Kao prvo, od toga nema koristi. Iako pogrešne percepcije o „razmacima“ između obroka i dalje postoje – kao što je ideja da razmaci pomažu grudima da se „napune“ mlijekom, da daju masniji sadržaj ili da je to neophodno za „sitije“ obroke – riječ je o dezinformaciji.

„Grudi nikad neće biti prazne“, kaže Olivija Hindž, međunarodna sertifikovana konsultantkinja za laktaciju (IBCLC) i babica iz Velike Britanije. „U dojci će uvijek ostati oko 30 odsto mlijeka. Ona je nalik mašini za led: led izlazi, a još više ga se pravi... Nije riječ o „stani-kreni“ mehanizmu, već o mehanizmu koji neprestano radi.“

Grudi takođe regulišu sopstvenu proizvodnju mlijeka. Ako se češće prazne, češće se pune. A ako se češće pune, riječ je o mlijeku koje ima veći sadržaj masti – što je potpuno suprotno od mita da je bolje „rastegnuti“ obroke i hranu.

Osim što nema potrebe za prolongiranjem vremena između hranjenja, takva praksa može dovesti do rizika. Budući da dojke proizvode mlijeko kada se prazne, rjeđim pražnjenjem se šalje signal da ne moraju proizvoditi toliko mlijeka. To može dovesti do manje količine mlijeka.

Koliko dugo treba hraniti novorođenčad?

Sve bebe se razlikuju. Čak i tek rođena djeca su različitog oblika, veličine i metabolizma. To znači da sve bebe imaju različite potrebe za hranjenjem – ne samo u smislu koliko često se hrane, već i koliko dugo se hrane.

Neke bebe su efikasnije u sisanju mlijeka, bilo iz dojke ili flašice. „Neke će imati više poteškoća u tom pogledu, pa će se truditi da se hrane češće jer ne preuzimaju dovoljno mlijeka pri svakom hranjenju“, kaže Bol. „Ima i djece koji su vrlo efikasna u uzimanju mlijeka, tako da mogu popiti veliku količinu za kratko vrijeme.“

Kao rezultat toga, ne znači da beba koja često doji, ili beba koja se hrani kraće ili duže vrijeme, dobija dovoljno mlijeka. 

Iz istog razloga, dezinformacija je da beba mora biti na dojci 20 ili 30 minuta da bi dobila „pun“ obrok. Jedini način da saznate da li je beba sita jeste da čitate bebine znakove da je sita.

Pa... koliko često bi trebalo hraniti novorođenčad?

Razlike između beba i važnost hranjenja prema bebinim znakovima gladi znače da je, na kraju, vrlo teško odrediti koliko često treba hraniti novorođenče.

„Ni dvanaest puta dnevno na početku nije neobično“, kaže Peres-Eskamilja. „Na kraju, to može biti i oko sedam puta dnevno. A kada se uvede dopunska hrana, broj hranjenja trebalo bi da se smanji.“

No, ipak, neke bebe mogu se hraniti češće, neke rjeđe.

Imajući u vidu da sve bebe prolaze kroz periode tzv. klaster hranjenja – gdje se hrane čak i češće nego inače, ponekad čak i svakih nekoliko minuta, često zato što prolaze kroz nalet rasta ili mu se približavaju – još je teže odrediti prosjek ili čak raspon toga koliko često novorođenče treba hraniti.

„Može se govoriti o prosjecima, ali prosjeci uvijek kriju ogroman raspon varijacija“, kaže Helen Bol. „Mislim da je zaista teško odrediti tačan broj.“

Umjesto toga, ona i drugi stručnjaci za laktaciju savjetuju da osluškujete svoju bebu – i, ako dojite – svoje tijelo, jer će vam grudi često „golicati“ ili dati neki drugi signal da je „vrijeme“ za hranjenje.

Iako učestalost hranjenja sama po sebi ne ukazuje na bilo kakav problem s hranjenjem, ako se vrlo često hranjenje poveže s drugim simptomima – kao što su bolne bradavice ili natečenost – možda bi bilo dobro da se konsultujete sa savjetnikom/savjetnicom za dojenje kako biste isključili probleme poput podvezanog jezika, tj. ankiloglosije.

Istovremeno, neka novorođenčad mogu biti posebno „pospana“ (naročito u zavisnosti od toga da li uzimaju neke ljekove ili su bila izložena ljekovima tokom porođaja). Stoga je važno osigurati da se vaše novorođenče hrani barem na svaka dva do tri sata i, opet, pažljivo pratiti pelene i dobijanje na tjelesnoj težini.

Ako porast težine ide u pravom smjeru nakon prvih nekoliko dana ili sedmica, i ako se  dijete samo ne budi svaka dva ili tri sata tokom noći da bi jelo, obično je u redu da ga ne budite, ali treba da provjerite zdravlje kod pedijatra zaduženog za vašu bebu.

„Uvijek, ali uvijek, bebin rast i razvoj treba da prati kvalifikovani zdravstveni radnik“, kaže Peres-Eskamilja.

Ako imate bilo kakve nedoumice u vezi s hranjenjem vašeg djeteta, obratite se sertifikovanom savjetniku za dojenje.

Mi, u UNICEF-u znamo da dojenje može predstavljati izazov i vjerujemo da, uz podršku, dojenje može biti moguće. Zbog toga se zalažemo da vlade, društva i sistemi pruže veću podršku kako bi žene koje to žele mogle dojiti – na primjer, povećanjem ulaganja u programe koji podržavaju dojenje, sprovođenjem politika kao što su plaćeno porodiljsko odsustvo i pauze za dojenje, te savjetovanjem o dojenju u sklopu rutinske zdravstvene zaštite.