Kako izaći na kraj s neprihvatljivim ponašanjima i kršenjem dogovorenih pravila?

Osobe koje brinu o djeci treba da šire svoj repertoar tehnika za podsticanje željenog ponašanja, kao i korigovanja nepoželjnog ponašanja tako što će djeci postaviti granice.

UNICEF
Djevojčica rukama boja zid
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2015

07 Maj 2020

Sva djeca se ponekad ponašaju neprihvatljivo. To je normalno kada su umorna, gladna, uznemirena ili uplašena, ili kao rezultat razvojno očekivanog „testiranja” postavljenih granica. U situaciji izolacije takva ponašanja mogu da budu i češća.

Uvođenje discipline jedan je od važnih zadataka roditelja i staratelja. Osobe koje brinu o djeci treba da šire svoj repertoar tehnika za podsticanje željenog ponašanja, kao i korigovanja nepoželjnog ponašanja tako što će djeci postaviti granice. 

Postoji niz načina kako na konstruktivan način izaći na kraj s tim izazovima, uz uvažavanje ličnosti i osjećanja djece, ali i roditelja. Podjednako je važno imati u vidu šta je moguće uraditi u trenutku kada se nepoželjno ponašanje dešava, ali i kako da uspostavimo atmosferu koja će doprinijeti smanjenju rizičnih situacija za problematična ponašanja i kršenje pravila. 

Djevojčica sa tatom
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2015

Zaustavite i preusmjerite nepoželjna ponašanja

  • Vi najbolje poznajete svoje dijete. Kada primijetite prve znakove razdražljivosti i umora, preusmjerite djetetovu pažnju na neku drugu aktivnost. Malu djecu brzo možemo naučiti da puštanje određene muzike znači da je vrijeme da se umiri, zvuk zvonca može značiti „hajde da vježbamo” ili jednostavno recite: „Hajde da  sklonimo igračke.”
  • Nježno dodirnite dijete, pomazite po kosi, leđima – onako kako znate da djetetu prija i da ga umiruje.
  • Ukoliko nepoželjno ponašanje nije opasno, jedna od tehnika je ignorisanje. Vaša pojačana pažnja jednostavno može podsticati ovo ponašanje, pa je vjerovatnije da će se ono ponoviti u budućnosti.
Djevojčica sjedi na krevetu
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2019

Primijenite tehniku pauze

Kada ponašanje djeteta postane neprihvatljivo, roditelji ili staratelji ponekad bez promišljanja reaguju oštro i s nestrpljenjem ‒ povišenim glasom, grubim riječima, neverbalnim prijetećim znacima fizičke napetosti. Nažalost, to često pogoršava stvari. Umjesto toga, pronađite svoj fokus, uspostavite kontakt očima i spustite glas. Mirnoća je „zarazna” i prenosi se na druge oko nas.

  • Zastanite, duboko dišite – 10 sekundi je sasvim dovoljno! Potom smireno sklonite dijete koje gubi kontrolu na mjesto koje je predviđeno za pauzu. Kratko objasnite djetetu zašto njegovo/njeno ponašanje nije prihvatljivo i da treba da sjedi i miruje na mjestu koje je predviđeno za pauzu.
  • Imenujte neprihvatljivo ponašanje jasno i precizno. Na primjer: „Neću dozvoliti da svog brata udaraš igračkom, to boli.”
  • Jedan minut za svaku godinu starosti djeteta preporučena je smjernica za odlučivanje koliko dugo dijete treba da bude u predviđenom mjestu za pauzu. Svako vikanje ili iskazani revolt djeteta rezultira ponovnim pokretanjem sata. Na kraju pauze, pustite da se situacija smiri, nemojte da držite predavanje ili optužujete dijete.  Ostanite čvrsti i mirni ‒ to je od suštinske važnosti. 
Dječak koji se ljuti sa prekrštenim rukama
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2019

Prihvatanje postavljenih granica i posljedica

Sagledavanje posljedica i jasno postavljenih granica pomažu djeci da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje. To daje više rezultata u disciplinovanju nego vikanje ili fizička kazna.

Pomozite djetetu da zamijeni problematično ponašanje prihvatljivim. Nije smisleno ukinuti neko ponašanje ako se ne obezbijedi adekvatna zamjena.

  • Ponudite djetetu izbor i vodite računa da ponuđene alternative budu prihvatljive. Na primjer: „Možeš da završiš spremanje svojih igračaka sada ili poslije ručka? Šta više voliš? Izbjegavanje spremanja igračaka nije opcija.”
  • Pozovite dijete da razmisli o svom (konkretnom) ponašanju i da ponudi rješenje. Ovo je naročito pogodno kod starije djece. Objasnite precizno problem, na primjer: „Posljednjih dana sve češće se grubo odnosiš prema ukućanima. Šta predlažeš da učiniš da se to promijeni?”

Preuzimanje odgovornosti za posljedice – ne „spašavajte” dijete

  • Dozvolite da se dese logične bezbjedne posljedice, ne činite stvari umjesto djeteta. Na primjer: zaboravljena ili neizvršena školska obaveza dovodi do loše ocjene. Ne radite domaće zadatke umjesto djeteta, već mu pomozite da uspostavi i održava ritam svojih obaveza.

Dosljedno i prilagođeno korigovanje i nagrađivanje

  • Ukidanje „privilegije” kao sredstvo da podstaknete željena ponašanja treba da bude primjereno i logički povezano s ponašanjem. Na primjer, kada dijete ne obavi neki dogovoreni zadatak vezan za kućne poslove, ono ne može gledati omiljenu emisiju na TV.
  • Budite sigurni da je ukidanje „privilegije” realno izvodljivo. Neka to budu jednostavni i jasni zadaci i ciljevi, nešto što vaše dijete može da uradi. Na primjer, uskraćivanje mobilnog telefona tinejdžeru na nedjelju dana je teško sprovesti, ali zato na nekoliko sati ili dan je moguće.
  • Pohvalite svaku konkretnu pozitivnu promjenu i korigovano ponašanje djeteta. Zajedno s djetetom odlučite šta će biti nagrada ukoliko ispuni postavljeni cilj.
  • Zajednički, kao porodica, napravite spisak pravila i posljedica.
  • Ne postavljajte previše pravila i budite sigurni da ćete o njima iznova pregovarati s djecom u nekom trenutku. Zajedničko sastavljanje pravila i posljedica pomaže djeci da imaju osjećaj kontrole i uvjerava roditelje da djeca zaista znaju pravila i posljedice od prvog trenutka.
  • Dosljedno uspostavljanje i pridržavanje ovakve rutine doprinijeće smanjivanju nepoželjnih ponašanja.
Otac uči ćerku da svira gitaru
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2015

Djeca oponašaju odrase ‒ budite uzor svom djetetu i podstičite i druge u svojoj okolini da to čine

  • Preispitajte svoje ponašanje. Da li ste dosljedni? Šta radite kada i sami ne uradite ono što je dogovoreno ili kada ste uznemireni? Kako dijete doživljava vaše eventualne oštrije reakcije, povišen ton? Možda dijete reaguje na vaša nejasna očekivanja i komunikaciju koji ga zbunjuju? Ako je to slučaj, promjena vašeg ponašanja vjerovatno je najbrži put do promjene u djetetovom ponašanju.
  • Analizirajte svoje okruženje i ponašanje osoba koje su djetetu bliske. Da li je dijete čulo neprihvatljive, uvrjedljive i povrjeđujuće riječi u kući, od prijatelja, rodbine? Da li je možda prisustvovalo fizičkom nasilju? Da li je vidjelo ili čulo da se takvo ponašanje toleriše ili opravdava?

Recite jasno i dosljedno NE svim neprihvatljivim ponašanjima, a naročito kada ona emocionalno ili fizički povrjeđuju druge.