COVID-19 i njegov uticaj na zaštitu djece na internetu

COVID-19 doveo je do zatvaranja škola širom svijeta i mjera fizičkog distanciranja i doprinio da online platforme i zajednice postanu neophodne za održavanje osjećaja normalnosti

UNICEF
Dječak i djevojčica ledaju u svoje telefone
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2016
21 April 2020

COVID-19 doveo je do zatvaranja škola širom svijeta i mjera fizičkog distanciranja i doprinio da online platforme i zajednice postanu neophodne za održavanje osjećaja normalnosti. Djeca i njihove porodice više nego ikad okreću se digitalnim rješenjima kao podršci dječjem učenju, socijalizaciji i igri. Iako digitalna rješenja pružaju ogromne mogućnosti za održavanje i promociju dječjih prava, isti ti alati mogu povećati i izloženost djece rizicima na internetu. Ova tehnička napomena sadrži neke od glavnih prioriteta i preporuka o tome kako ublažiti te rizike i promovisati pozitivna iskustva djece u vezi s korišćenjem interneta.

COVID-19 iznenada je pogurao svakodnevni život djece ka internetu

  • Od 3. aprila 2020. godine, COVID-19 je doveo do zatvaranja svih škola u najmanje 188 zemalja, što je pogodilo više od 90% svjetske populacije učenika.
  • U mjestima gdje postoji širok pristup digitalnoj tehnologiji, sve više aspekata svakodnevnog života ljudi usmjereno je prema internetu, jer ljudi sami odlučuju ili se od njih traži da ostanu kod kuće. Upotreba interneta u nekim djelovima svijeta povećala se za 50% nakon širenja COVID-a-19.
  • Slično tome, iskustva s učenjem mnoge djece sada su preoblikovana iznenadnim uvođenjem učenja na daljinu, uključujući ‒ gdje je to dostupno ‒ tehnologiju i virtuelne platforme kao zamjenu za učionicu i školsko dvorište.
  • Online igre, društveni mediji i programi za video-chat pružaju djeci mogućnost da se povežu i igraju sa svojim prijateljima, roditeljima i rođacima dok su u izolaciji.
  • Iako djeca od 13 i više godina već mogu biti upoznata s društvenim medijima, pandemija je mlađoj djeci učinila pristupačnim alate za društvene mreže koji možda nisu dizajnirani za njih i za koje su možda samo djelimično pripremljeni.
  • U međuvremenu se od roditelja i njegovatelja traži da usmjeravaju djecu prema online učenju i rekreaciji, uz istovremeno balansiranje između posla i različitih nesigurnosti povezanih s pandemijom.
Djevojčica gleda u tablet
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018

Povećana aktivnost na internetu podržava dječje učenje, socijalizaciju i igru, ali ih istovremeno izlaže pojačanom riziku

Povećana upotreba interneta može izložiti djecu većim online rizicima, poput seksualnog iskorišćavanja i zastrašivanja putem interneta. Neće se svi rizici pretvoriti u stvarnu štetu, ali djeca koja se suočavaju s drugim problemima u svom životu mogu biti ranjivija. Važno je da mjere za ublažavanje rizika budu uravnotežene s dječjim pravima na slobodu izražavanja, pristup informacijama i privatnost. Informisanje i angažovanje djece i jačanje njihovih vještina za sigurno korišćenje interneta predstavljaju ključnu liniju odbrane.

Online seksualno iskorišćavanje. Najnovija Procjena globalnih prijetnji, koju je izvršio WePROTECT Global Alliance, kao i revolucionarno istraživačko izvještavanje „Njujork Tajmsa”, definišu prisutnost i uticaj seksualnog iskorišćavanja na internetu. Velika je vjerovatnoća da će COVID-19 povećati taj rizik za djecu, kako ističu nacionalne agencije za sprovođenje zakona i organizacije civilnog društva širom svijeta. Ako se provodi više vremena na internetu, može se povećati vjerovatnoću da djeca dođu u kontakt s online predatorima. Mjere fizičkog distanciranja vjerovatno će uticati na to da djeca češće pokušavaju uspostaviti nove kontakte i grupe na internetu, koje bi predatori mogli iskoristiti kako bi uspostavili bliži kontakt s djecom radi seksualnog iskorišćavanja. S većim brojem odraslih osoba izolovanih kod kuće, može doći i do dodatne potražnje za materijalima seksualnog zlostavljanja djece, što dovodi do komercijalnije seksualne eksploatacije djece. Prenosi uživo (livestreaming) seksualnog zlostavljanja od strane članova porodice već je dobro dokumentovana pojava u određenim zajednicama. Naredbe da se ostane kod kuće takođe će značiti da su porodice prisiljene da ostanu u zatvorenom prostoru, što bi za djecu koja žive s nasilnicima moglo rezultirati eskalacijom seksualnog zlostavljanja, i na internetu i van njega.

Online zastrašivanje (Cyberbullying). Utvrđeno je da je online zastrašivanje glavni problem među tinejdžerima i da ima široki spektar negativnih uticaja. S obzirom na to da mnoga djeca odjednom prolaze kroz duže razdoblje nestrukturiranog vremena na internetu i suočavaju se s rastućim izvorima stresa, moglo bi se proširiti zastrašivanje putem interneta. Pandemija COVID-a-19 uvela je i trenutnu razmjenu poruka, online igrice i chat usluge za sve veći broj djece mlađeg uzrasta, koja mogu imati ograničeno online iskustvo i biti manje otporna na štetno ponašanje. Djevojčice, djeca s invaliditetom i djeca za koju se smatra da su drugačija ili izložena većem riziku da budu inficirana koronavirusom ili da šire COVID-19 mogu biti izložena povećanom riziku od zastrašivanja i diskriminacije na internetu.

Rizično ponašanje na internetu. Nemogućnost direktne interakcije s prijateljima i partnerima može navesti stariju djecu na rizičnije ponašanje na internetu, na primjer, kroz slanje seksualno eksplicitnih poruka ili dijeljenjem samostalno generisanog seksualizovanog sadržaja, što ih može izložiti rizicima od iznude, uznemiravanja i ponižavanja.

Potencijalno štetan sadržaj. Pojačane aktivnosti na internetu mogu djecu izložiti neprikladnim i potencijalno štetnim sadržajima, uključujući sadržaje koji su nasilni, mizogini, ksenofobični, promovišu političko ili ideološko nasilje ili podstiču na samoubistvo i samopovrjeđivanje. Djeca mogu biti izložena i većoj količini ciljanog online marketinga, koji promoviše nezdravu hranu, rodne stereotipe ili je neprikladan za dati uzrast. Isto tako, djeca mogu biti izložena dezinformacijama o COVID-u-19 koje bi mogle izazvati dodatni strah i anksioznost.

Neprimjereno prikupljanje, korišćenje i dijeljenje podataka. Preusmjeravanje života djece ka internetu, između ostalog i kroz tehnologiju za potrebe obrazovanja, može rezultirati dodatnim prikupljanjem i obradom ličnih podataka djece od strane kompanija, uz povećanu izloženost digitalnom marketinškom sadržaju i tehnikama. To može uticati na djecu mlađu od 13 godina koja normalno uživaju zaštitu privatnosti definisanu zakonom[1].

Ograničena zaštita djece na internetu. Uz žurbu da se uspostavi učenje na daljinu, škole možda nemaju odgovarajuće politike zaštite djece za vođenje razgovora između učenika i nastavnika putem privatnih mreža i drugih online alata. Roditelji i njegovatelji možda nisu upoznati s politikama škola, ako postoje, i možda nisu upoznati s novim tehnologijama, što ograničava njihovu sposobnost da porazgovaraju sa svojom djecom o tome kako ostati siguran na internetu.

 


[1] Na primjer COPPA i GDPR-K

 

Vlade, kompanije, škole i roditelji moraju raditi zajedno da bi osigurali da dječja iskustva na internetu budu sigurna i pozitivna

U kontekstu COVID-a-19, sigurnost djece na internetu zahtijeva usklađene i hitne aktivnosti roditelja i njegovatelja, obrazovnih organa, kompanija koje se bave digitalnom tehnologijom, internet provajdera, socijalnih radnika i vlada.

Dječak i djevojčica za računarom
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018

1. Osnaživanje djece putem interneta

  • Roditelji i njegovatelji, obrazovni organi, kompanije za digitalnu tehnologiju, medijske kuće, socijalni radnici i vlade moraju prepoznati da su djeca agenti promjene i treba ih opremiti znanjem i informacijama potrebnim za sigurno korišćenje interneta tokom krize izazvane COVID-om-19, ali i kasnije.
  • Poruke, informacije i savjeti o kretanju kroz digitalni svijet treba da budu usmjereni na djecu na način koji njima najviše odgovara i putem kanala koji su im najprijemčiviji. Djeca bi, takođe, trebalo da budu informisana o tome kako da traže pomoć i podršku.
  • Djecu bi trebalo podstaći da koriste svoje glasove na internetu kako bi podržali druge kojima je potrebna pomoć tokom ove krize. Dječji stavovi treba da posluže kao informacija za unapređenje platformi i drugih promjena čiji je cilj da ih zadrže aktivnim i sigurnim tokom ove vanredne situacije, koja se brzo razvija. Vlade i pružaoci socijalnih usluga treba da saslušaju stavove djece i aktivno uključe djecu u kreiranje politika koje utiču na njih.
Majka i ćerka zajedno gledaju u računar
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2018

2. Podržati roditelje i njegovatelje da pomognu djeci da budu sigurna na internetu

  • Roditelji i njegovatelji mogu pomoći djeci da pristupe online resursima koji su od vitalnog značaja za učenje, druženje i igru ​​u eri COVID-a-19. Istovremeno, roditelji i njegovatelji moraju biti upozoreni na online rizike za djecu. Vlade, kompanije i drugi treba da podrže roditelje odgovarajućim smjernicama i alatima, između ostalog i kako odgovoriti i, ako je potrebno, prijavljivati ​​ kontakte, ponašanje i sadržaj koji mogu štetiti djeci.
  • Roditelji i njegovatelji mogu sa svojom djecom definisati pravila kako, kada i gdje se može koristiti internet. Treba postaviti granice kako bi se uspostavila zdrava ravnoteža između vremena na internetu i drugih aktivnosti. Roditelji i njegovatelji trebalo bi da osiguraju da uređaji njihove djece imaju najnovija ažuriranja softvera i antivirusne programe i da osiguraju da su postavke privatnosti postavljene na „visoko”. Za mlađu djecu, alati poput roditeljske kontrole mogu pomoći u ublažavanju online rizika.
  • Roditelji i njegovatelji mogu otvoreno razgovarati sa svojom djecom o tome kako i s kim djeca komuniciraju putem interneta. Djeca treba da znaju da se očekuju ljubazne i pozitivne interakcije i da kontakti koji povrjeđuju, diskriminišu ili su neprikladni nikada nisu prihvatljivi. Djeca bi trebalo da imaju povjerenja da odmah kažu odrasloj osobi kojoj vjeruju ako se dogodi nešto uznemirujuće ili neprimjereno.
  • Roditelji i njegovatelji takođe mogu pomoći djeci da naprave razliku između redovnih sadržaja i oglasa i onih koji su neprimjereni, i da porazgovaraju sa svojom djecom kako bi pokušali da suzbiju bilo kakve negativne poruke.
  • Roditelji i staratelji moraju obratiti pažnju na znake uznemirenosti koji se mogu pojaviti u vezi sa dječjom online aktivnošću. Na primjer, ako dijete doživljava zastrašivanje na internetu, ono može pokazivati znakove upozorenja, poput korišćenja svog uređaja rjeđe ili češće, ili se povlačiti ili deprimirati. Vlade, kompanije i uprave škola treba da upoznaju roditelje i njegovatelje s relevantnim politikama, kao i online i offline mehanizmima za prijavljivanje. Roditelji bi trebalo da imaju pri ruci brojeve službi za pomoć i telefonske linije za podršku i da se obrate policiji ako je uznemirenost njihove djece povezana s prijetnjama, potencijalnim krivičnim djelima ili drugim nezakonitim ponašanjem.
Kompjuter na čijem ekranu se vidi platforma Uči doma
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2020

3. Učenicima obezbijediti sigurno iskustvo s učenjem putem interneta

  • Škole bi trebalo da kreiraju ili ažuriraju svoje postojeće politike zaštite kako bi one odražavale novu realnost u kojoj djeca uče od kuće. Međusobne interakcije između školskog osoblja i učenika treba da budu transparentne i regulisane. Konkretne zaštitne mjere mogu uključivati: ​​obavezu škole da raspored časova postavi na internet; savjetovanje djeci da nose odgovarajuću odjeću ispred web kamera i da se ne povezuju sa svojim nastavnicima ili virtuelnim učionicama iz spavaćih soba; kao i suzdržavanje od korišćenja privatnih servisa za razmjenu poruka u komunikaciji nastavnik ‒ učenik ili traženja odobrenja od roditelja za takve sesije. Škole bi takođe trebalo da traže digitalne sigurnosne mehanizme kako bi osigurale da samo ovlašćeni pojedinci imaju pristup online platformama za učenje i da te platforme ne snimaju i pohranjuju virtuelne sesije učenja prema zadatim postavkama.
  • Škole bi trebalo jasno da informišu sve aktere o politikama online sigurnosti i obezbijede resurse i informacije o digitalnoj sigurnosti, kako bi podržale roditelje i njegovatelje u kreiranju pozitivnog iskustva pri upotrebi interneta, npr. Interland, internetmatters.org, NSPCC i Childnet International.
  • Škole bi trebalo da jasno informišu sve učenike o očekivanom kodeksu ponašanja na digitalnim platformama i načinu komunikacije, baš kao što bi se očekivalo i kod ponašanja „licem u lice”. Takođe, trebalo bi da promovišu i nadziru dobro ponašanje učenika na internetu. Škole treba da budu svjesne da naročito mlađa djeca nisu ranije razvijala ili vježbala ove vještine, pa bi mogla nenamjerno nauditi drugima. Zastrašivanje drugara iz razreda u školskom dvorištu može se lako pretvoriti u zastrašivanje na internetu, a uprave škola moraju prilagoditi pravila i politike protiv zastrašivanja na internetu i učiniti ih jasnim učenicima i roditeljima.
  • Škole bi trebalo da osiguraju da djeca imaju nesmetan pristup savjetodavnim uslugama u okviru škole. U nedostatku ličnog kontakta sa savjetnicima, djeca u nevolji moraju imati sigurna i povjerljiva sredstva za pružanje podrške putem interneta ili telefonom. Može se javiti povećana potreba za savjetodavnim uslugama u kontekstu COVID-a-19, u kojem djeca mogu imati porodične probleme, biti izložena porodičnom nasilju ili imati pojačane osjećaje nesigurnosti i anksioznosti. Djevojčice, djeca s invaliditetom i djeca za koju se smatra da su drugačija ili s većim rizikom da dobiju ili šire COVID-19 mogu imati pojačanu anksioznost, što zahtijeva dodatnu podršku. Škole bi trebalo da promovišu linije za pomoć za datu zemlju ili platforme za online savjetovanje. Isto tako, škole bi trebalo da ažuriraju smjernice za nastavnike o prepoznavanju i prijavljivanju zlostavljanja ili zanemarivanja djece putem virtuelne komunikacije s njima.
Dvije djevojčice rade na računaru
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2016

4. Učiniti online platforme sigurnim i dostupnim djeci

  • Kako bi izbjegle povećanje nejednakosti tokom pandemije, tehnološke kompanije treba da sarađuju ​​s vladama na poboljšanju pristupa digitalnim uređajima i internet vezi za djecu u nepovoljnom položaju, uključujući djecu koja su pogođena siromaštvom, odvojena, u pokretu, s invaliditetom, u okruženju porodičnog nasilja, u konfliktnom okruženju, ili djecu koja su možda izgubila roditelje ili primarne njegovatelje zbog pandemije. Nova ITU platforma globalne mrežne otpornosti (#REG4COVID) predstavlja mjesto za regulatore, državne organe i industriju za razmjenu i prikupljanje iskustava, tekućih inicijativa i inovativnih politika i regulatornih mjera osmišljenih kako bi se osiguralo da zajednice (i djeca) ostanu povezani. Tehnološke kompanije bi, isto tako, trebalo da besplatno ili po znatno nižim cijenama ponude online resurse za učenje za nastavnike i učenike. Mobilni operateri bi trebalo da razmotre mogućnost besplatnog obezbjeđivanja online resursa za učenje i za dijeljenje zdravstvenih informacija o COVID-u-19.
  • Od presudnog je značaja da pojačane sigurnosne funkcije budu ugrađene u sve uređaje, uključujući i one koji se stavljaju na raspolaganje po nižoj cijeni ili besplatno i da se roditelji i njegovatelji upute kako da aktiviraju ove zaštitne funkcije.
  • Kompanije koje razvijaju i koriste virtuelne učionice i druge platforme za obrazovanje trebalo bi osigurati da su sigurnosne funkcije integrisane i pojačane i jasno dostupne nastavnicima, roditeljima i učenicima. Prikupljanje podataka i druge komercijalne prakse treba da budu transparentne, odgovorne i u skladu s nacionalnim/međunarodnim zakonima i propisima. Platforme društvenih mreža koje se koriste za interakciju nastavnik ‒ učenik trebalo bi da koriste ugrađene mjere zaštite za djecu, a odraslim nastavnicima da daju odgovarajuće dozvole za obavljanje njihovih funkcija. Nadalje, online platforme koje koriste usluge video-konferencija, a koje se sve više koriste za interaktivne sesije na internetu, treba da osiguraju postojanje odgovarajućih sigurnosnih mjera i zaštitu privatnosti.
  • Kompanije bi trebalo da koriste svoje platforme za promociju i omogućavanje usluga koje upućuju na podrške radi sigurnosti djece, kao i linija za pomoć za procijenjenih 1,5 milijardi djece i mladih koji trenutno nisu u školi, od kojih bi neki mogli biti izloženi povećanom riziku od psiho-socijalnog stresa, nasilja i iskorišćavanja. To uključuje razmjenu informacija o upućivanju i drugim uslugama podrške dostupnim mladima, kao što su nacionalne linije za pomoć djeci. Kompanije mogu pokušati da povećaju kapacitet linija za pomoć djeci, uz pomoću infrastrukture zasnovane na oblaku i pomoću sistema za interaktivni govorni odgovor (IVR)/bot sistema za automatizaciju upita putem linija za pomoć. Mobilni operateri treba da omoguće kratke kodove ili besplatne pozive, odričući se troškova međusobnog povezivanja i promovišući usluge upućivanja i telefonske linije za pomoć među djecom.
  • S obzirom na to da pandemija preusmjerava mlađu djecu na obrazovne i društvene mreže (neke po prvi put), kompanije bi trebalo da ulože značajne napore da im pomognu, a njihovi roditelji i njegovatelji da nauče da sigurno koriste online resurse. To uključuje:
    • Prilagođavanje online sigurnosnih funkcija različitim starosnim grupama, tako što će se ove funkcije učiniti dostupnijim na njihovim platformama, kako bi informisali djecu, roditelje i njegovatelje o online rizicima i omogućili pristup uslugama podrške.
    • Ponuditi jasno označene i jednostavne tehničke alate i rješenja (npr. roditeljski nadzor), koji mogu osnažiti roditelje i njegovatelje da pomognu svojoj djeci da dožive digitalnu tehnologiju na način koji odgovara njihovom uzrastu.
    • Pojačavanje poruka o sigurnom i odgovornom ponašanju na internetu i podrška djeci da razviju vještine „digitalne otpornosti” ‒ drugim riječima, da znaju kako da koriste internet i odgovore na rizike.
Dječak i djevojčica za računarom
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2016

5. Jačanje nacionalnih servisa za prevenciju, odgovor i podršku

  • Vlade bi trebalo aktivno da prate kako ograničeno kretanje i zaključavanje (lockdown) mogu pogoršati različite oblike nasilja, kako online tako i offline, koristeći najnovije podatke i postojeće modele kao informacije u kreiranju politika. Vlade bi trebalo da sprovode postojeće propise i osnaže primjenu zakona kako bi pomogle u praćenju i odgovoru na povećane online rizike.
  • Vlade bi trebalo da izdvoje odgovarajuće resurse za podsticanje, obuku i opremanje radnika u oblasti dječje zaštite kako bi se osiguralo da oni mogu i dalje djeci obezbijediti sigurnost tokom ove pandemije. Gdje god je to moguće, države bi trebalo da održavaju podršku u centrima i kućne posjete za one koji su teško pogođeni ili da prilagode i pružaju socijalne usluge virtuelno.
  • Vlade treba da obuče zdravstvene, obrazovne i socijalne radnike o uticajima koje COVID-19 može imati na dobrobit dece, uključujući povećane online rizike. Oni koji su u prvoj liniji odgovora i pružaju podršku u oblasti mentalnog zdravlja/psiho-socijalnu podršku moraju imati posebne vještine da bi razgovarali s djecom o COVID-u-19 i odgovorili na njihovu anksioznost i nesigurnost. Posebnu pažnju treba posvetiti najugroženijoj djeci, uključujući djecu koja su razdvojena, u pokretu, djeci s invaliditetom, djeci u konfliktnom okruženju i onoj koja su možda izgubila roditelje ili primarne njegovatelje zbog pandemije.
  • Vlade bi trebalo da budu svjesne potencijalnih povećanih online rizika za djecu tokom pandemije i da nastoje da ih riješe povećanim nadzorom i primjenom postojećih propisa. Treba podržati agencije za sprovođenje zakona u praćenju potencijalnog porasta problematičnog ponašanja na internetu, a one moraju imati jedinice koje su obučene da odgovore na to.
  • Vlade bi morale osigurati da su pružaoci socijalnih usluga, škole, roditelji, njegovatelji i djeca upoznati s lokalnim mehanizmima prijavljivanja i da imaju brojeve telefonske linije za podršku i pomoć. Ako već ne postoje, treba uvesti lokalne telefonske linije za podršku i pomoć djeci u nevolji. Glavne međunarodne mreže za prijavljivanje uključuju INHOPE Hotline i IWF portale. Djeca mogu dobiti direktnu podršku putem nacionalne linije za pomoć djeci. Javnost bi trebalo da ima instrukcije da kontaktira policiju kada postoji neposredna opasnost.
  • Kako bi dopunile napore na povezivanju djece s resursima za online učenje, socijalizaciju i igru, vlade bi trebalo da pojačaju obrazovne inicijative u oblasti sigurnosti djece na internetu. Te inicijative bi trebalo da uključe ​​podizanje svijesti o online rizicima i resursima, upotrebom medija i drugih kanala za komunikaciju za širenje ključnih poruka.