Kako pomagati djetetu da uči i razvija svoje vještine bez nasilja: učenje o odgovornosti i granicama
Postavljanje granica i usmjeravanje djetetova ponašanja jedan je od najzahtjevnijih dijelova roditeljstva
Roditelji se često suočavaju s osjećajem da bez vikanja ili strogoće neće biti shvaćeni ozbiljno, iako znaju da takvi pristupi ne pomažu dugoročno. Takve dileme su česte i razumljive. Disciplina sa sobom nosi veliku odgovornost, osobito kada roditelji žele postupati na nenasilan, ali istovremeno jasan i učinkovit način.
Što disciplina zapravo znači?
Riječ disciplina dolazi od riječi koja znači učiti. Dijete se u tom smislu može promatrati kao učenik, a roditelj kao osoba koja ga vodi i poučava. Zato je važno razlikovati disciplinu i kaznu jer one nemaju isti cilj.
Disciplina ima za cilj poučiti dijete, pomoći mu razumjeti posljedice vlastitog ponašanja te poticati razvoj samokontrole i odgovornosti.
Kazna je, s druge strane, često usmjerena na izazivanje ili nanošenje neugode kako bi se ponašanje zaustavilo. Takav pristup rijetko pomaže djetetu da nauči što učiniti drugačije sljedeći put.
S vremenom, disciplina pomaže djeci da usvoje pravila i razviju samokontrolu. Kazne češće dovode do toga da se dijete ponaša primjereno samo kada je odrasla osoba prisutna ili kada se boji posljedica.
Kako prepoznati je li reakcija kazna ili disciplina?
Roditeljima može pomoći pitanje:
Što mi je sada cilj?
Disciplina ima smisla kada je usmjerena na sljedeće ciljeve:
- Zaštita sigurnosti
Primjer: Roditelj oduzima igračku kojom dijete udara predmete ili druge osobe. - Pomoć djetetu da se smiri
Primjer: Ako se dijete zbog oduzimanja igračke jako uznemiri, roditelj ga mirno odvodi u tiši prostor i ostaje uz njega dok se ne smiri. - Jasno podsjećanje na pravila
Primjer: Roditelj kratko i jasno kaže: „Ne udaramo druge i pazimo kako koristimo igračke.“ - Poučavanje prihvatljivom ponašanju
Primjer: Nakon smirivanja, roditelj objašnjava zašto je ponašanje bilo problematično i pokazuje kako se igračkom može igrati na siguran način. - Omogućavanje popravljanja učinjenog
Primjer: Ako je dijete nekoga povrijedilo ili nešto oštetilo, potiče ga se da, kada je spremno, pokuša popraviti situaciju (npr. pomoći pospremiti, ponuditi pomoć ili riječima pokazati brigu). Isprika ima smisla kada je autentična, stoga se izbjegava forsiranje isprike ako dijete još ne razumije ili ne osjeća zašto bi se ispričalo.
Zašto neki roditelji ponekad pribjegnu nasilnim postupcima, iako znaju da to nije dobro za njihovo dijete?
Mnogi roditelji danas znaju da postupci poput udaranja, prijetnji i posramljivanja nisu prihvatljivi načini odgoja djece. Ipak, u svakodnevici se takve reakcije i dalje događaju.
Često se čuje rečenica:
„Znamo da to nije u redu, ali u tom trenutku nismo znali što drugo učiniti.“
Na roditeljske reakcije prema djeci utječu:
- svakodnevni stres i umor
- manjak podrške okoline
- visoka očekivanja od samih sebe
- poruke iz društva da roditelj „mora imati kontrolu“
- vlastita iskustva iz djetinjstva
Kada je dijete uznemireno, odbija suradnju ili se ponaša na izazovan način, roditelj se može osjećati bespomoćno. Tada se često poseže za onim što je poznato ili trenutno dostupno, čak i kada roditelj zna da to nije najbolji izbor.
Važno je naglasiti da čak i rijetko korištenje tjelesnog kažnjavanja može narušiti odnos povjerenja, djetetov osjećaj sigurnosti i sliku o vlastitoj vrijednosti.
Što roditelji mogu učiniti: konkretne, nenasilne strategije
- Postavljanje jasnih pravila unaprijed
Djeca lakše surađuju kada znaju što se od njih očekuje. - Razlikovanje pravila o kojima se može i ne može pregovarati
Pravila vezana uz sigurnost nisu predmet rasprave, dok se oko nekih svakodnevnih odluka može pregovarati, čime dijete uči donošenje odluka. - Primjena logičnih posljedica za neizvršavanje obaveza
Ako dijete ne izvrši dogovorenu obavezu, privremeno se odgađa određena privilegija. Primjerice, ako dijete ne izvrši školsku ili kućnu obavezu prema dogovoru, omiljene aktivnosti u slobodne vrijeme dolaze tek nakon što je obaveza dovršena. Na taj način dijete uči da su obaveze i privilegije povezane. - Preusmjeravanje i podsjećanje
Posebno kod mlađe djece, podsjetnici i preusmjeravanje često su učinkovitiji od upozorenja i prijetnji. - Ohrabrivanje poželjnog ponašanja
Primjećivanje i imenovanje pozitivnih ponašanja kod djece povećava vjerojatnost da će se ona ponoviti. - Prilagodba očekivanja
Neka ponašanja su uobičajena u dječjem razvoju, iako roditeljima mogu biti vrlo izazovna. - Uzimanje pauze kada je potrebno
Korisno je uzeti predah i vratiti se razgovoru kada su i dijete i roditelj smireniji. - Uključivanje djeteta u rješavanje problema
Djeca su spremnija surađivati kada imaju priliku sudjelovati u dogovorima i rješenjima, osobito nakon četvrte godine. - Poučavanje izražavanja emocija
Djeca trebaju učiti kako riječima izraziti ljutnju, tugu ili frustraciju, umjesto da ih izražavaju samo ponašanjem.
U praksi se u odgoju mogu pojavljivati različiti pristupi disciplini.
Alati discipline
Nezdravi oblici postupanja | Primjereni pristupi disciplini |
|
|
