Briga o djeci u kriznim situacijama

Arianna (11) i Leon (6) svakodnevno dolaze u igraonicu Ganja u Gunji, čiji rad podržava UNICEF. Tu vrijeme provode kvalitetno i svakog dana nauče nešto novo i korisno. Arianna mnogo vremena provodi u Ganji: „U Ganju dođem oko 10 sati, budem tamo do 13, pa odem kući, pa mi je dosadno doma, pa opet dođem u Ganju. Uvijek kad mi je dosadno, dođem u Ganju jer je tu lijepo, a najviše volim crtati. Volim i čitati, a najdraža mi je knjiga Trnoružica. Inače, ja imam četiri sestre, i ja peta, i braco šesti.”

Sve nam je to u jednom dahu ispričala Arianna. I Leon je često u Ganji. Na dan kad smo ih posjetili učili su o tome kako se zaštititi od požara. Leon i sva ostala djeca naučili su kako svojim ponašanjem mogu spriječiti da dođe do požara, ali i što sve može uzrokovati požar. „Do požara može doći ako odeš u trgovinu, a ostaviš upaljenu pećnicu. Vratiš se i bude požar. Onda moramo nazvati vatrogasce na 112 ili 193”, ispričao nam je Leon. I Arianna i Leon svakodnevno dolaze u Ganju.

Nakon što je ovaj dio zemlje pogodila nezapamćena poplava, Ganja je postala utočište za djecu koja su trebala sigurno mjesto za igru dok se njihov kraj borio s posljedicama velike prirodne nepogode. Arianna se dobro sjeća poplave: „Mi smo bili kod kuće i nismo ništa znali. Tata je mislio da će biti samo malo vode, ali onda je nazvao moj ujo i rekao mami da moramo otići iz svoje kuće. Tata je vidio da voda brzo dolazi i otišli smo onda na bus. Strašno mi je bilo vidjeti vodu kako dolazi. Kad smo se vratili kući, sve je bilo puno mulja. Svi smo pomagali u čišćenju. Dugo smo živjeli u kontejnerskom naselju.” Silom prilika djeca u Gunji mnogo su naučila o poplavama.

„Poplave se dogode kad pukne nasip i onda bude poplava. To onda izgleda kao kada, samo je veća od male kade. Onda vatrogasci pumpaju vodu, ja sam to vidio. I mora se zatrpati nasip sa šljunkom da voda ne dolazi više. Tu u Gunji je bila poplava. Bilo je strašno, ali ne previše. Ja sam bio na sigurnom. Išao sam prespavati u Zagreb”, ispričao nam je šestogodišnji Leon. Pohvalio se da mnogo zna i o potresima: „To je kad se trese zemlja i onda staza ili cesta puknu. Cestu i stazu se može zalijepiti ljepljivom trakom kada puknu. Bude i grmljavina nekad prije potresa. To sam na TV-u vidio, na crtiću. Nije mi to bilo strašno jer je to samo crtić, ali u Japanu ima potresa i tamo se ljudi sigurno boje. Kod nas nema potresa.”

Ipak, jednako kao i poplave, i potres i brojne druge nepogode (suša, snažne oluje, klizišta i druge katastrofe) mogu se dogoditi i u Hrvatskoj. Kako bismo osigurali da su u takvim situacijama najranjiviji među nama i najosnaženiji, pokrećemo edukativne aktivnosti s ciljem da djecu pripremimo na krizne situacije kako bi se zaštitila i spasila. Prirodne se katastrofe događaju, no kako reagiramo na njih sami određujemo. Učeći o rizicima, zaštiti i spašavanju, opasnosti možemo smanjiti, a sebe i druge zaštiti.