Selidba jedne brucošice
Blog brucošice Patricije
Kako bi rekla Doris Dragović – „Selim ti ja“, ali daleko od toga da selim bez ičega.
Prije nešto manje od mjesec dana nisam bila ni svjesna kako je lako napuniti jedan relativno veliki prtljažnik/portapak/gepek, kako hoćete :), do kraja. Eto, sad znam, ali moram reći: brucošica sam i ovo mi je prvo iskustvo sa selidbom. Domom. Menzom. Iksicom. Četvrtim katom. Životom u Zagrebu. Kontrolom u tramvaju. Faksom veličine manjeg aerodroma. Čišćenjem WC-a i još xy bića, stvari, pojava, radnji, stanja i zbivanja.
Da bi se sve ovo dogodilo, trebalo je preživjeti tri ključna trenutka tijekom ljeta: 1. rezultate mature, 2. konačnu rang listu za faks, 3. rezultate natječaja za dom. 16. kolovoza bio je dan kada su sve brige prestale i napokon je krenula priprema, barem ona mentalna, za selidbu u Zagreb.
Od tog dana pa do onog predzadnjeg bila sam uzbuđena, sve vezano uz taj novi dio života bilo je pozitivno neizvjesno, bila sam strašno znatiželjna. Baš sam jedva čekala otići na faks. I onda je došao zadnji dan. Postala sam svjesna činjenice: pa ja sutra selim. Do Božića me nema. Proći će neko vrijeme dok ponovno ne vidim drage ljude i draga mjesta, more, svoj dom. Došao je taj dan, stvarno je. Moram priznati, bila sam jako tužna, nostalgična i cijeli dan su mi dolazile suze na oči i zbog svega toga odjednom sam, na kratko, posumnjala u sebe. Ali onda sam shvatila koliko je to normalno. Jer, otići od svoje kuće prvi put u životu nije mala stvar.
Sad nakon puno dramatičnih i možda tužnih rečenica, mogu reći: sjedim za radnim stolom svoje studentske sobe, pišem ovaj tekst i mislim da mi nikad nije bilo bolje. A najbolja stvar od svega je, što imam osjećaj da će biti i još bolje!
Natrag na praktično. Ako vas zanimaju insajderske informacije vezane za studentski dom evo nekih, iz osobnog iskustva:
Pros: ekipa uvijek i svugdje = dobra atmosfera; menza je tu čim ogladnite (osim ako ste na Šari); ako vam treba mir za učenje naći ćete ga u domskim učionicama; stanarina je u prosjeku 10 puta manja nego u stanovima; tko se dobro slaže s cimerom ili cimericom ima svakodnevni sleepover i kud ćeš bolje…
Cons: manje privatnosti, puno pržene hrane, u nekim domovima studenti dijele wc s drugima. I nešto ne toliko vezano za dom: u Zagrebu je sve jako daleko (pogotovo za one koji dolaze iz manjih gradova) i u Zagrebu je trenutno jako hladno (pogotovo za one zimogrozne)…
Nekoliko brzopoteznih:
U procesu pakiranja moj dragi stalak za note nije dobro prošao. Ali ipak je sada sa mnom u Zagrebu i čeka dan kad ću ponovno uzeti violinu u ruke.
Prije polaska, ne zaboravite se pozdraviti i s ljubimcima svojih baka, djedova, (babe i dida u ovom slučaju) susjeda, prijatelja itd.
Trenutak kada sam dočekala prvo zagrebačko sunce. Tri dana nakon dolaska.
Ponosno sam kupila svoju prvu biljku za novu sobu. Njezino prvo tuširanje!
Dobar stol = dobro učenje (nadajmo se)!
I jedan bitan detalj… Ako planirate u dom trebat će vam metlica. Proizvoljno, za dobro raspoloženje - Barbie roza metlica! :)
I za kraj, hvala mojoj cimerici koja mi je puuuno olakšala ovaj proces i pobrinula se da znam sve najbitnije!
Patricia Lončar, brucošica je Fakulteta elektrotehnike i računarstva i polaznica ljetne škole Innovation Academy čije održavanje UNICEF podržava u sklopu programa ZABUM - Za budućnost mladih.
