Plemenitiji svijet u nasljeđe

Oporučna donacija gđe Marine za djecu Hrvatske, Afrike i Azije

Nina Eleta Kanceljak
Djeca u zapadnom Kamerunu
UNICEF/Dejongh
03 Kolovoz 2022

S našom dragom donatoricom, gospođom Marinom Tuhtan, prvi put smo se susreli prije par mjeseci kada je s nama podijelila svoju inspirativnu priču. Već na početku, prije no što nam je išta rekla, zapazili smo vedar duh i toplinu kojom gospođa Marina odiše. Bogato životno iskustvo koje ju je, među ostalim, naučilo vrijednostima suosjećanja i brige za druge, sakupila je brojnim putovanjima oko svijeta, ploveći brodom sa svojim suprugom Ivicom koji je bio kapetan. Upravo su putovanja, upoznavanje različitih kultura, dobrohotnih ljudi u drugim zemljama, ali i doživljaj toga kako žive djeca u udaljenim krajevima svijeta, oblikovali njezin život.

Jedno od takvih putovanja zauvijek ju je nitima solidarnosti vezalo za djecu Afrike. Ispričala nam je kako su, usprkos materijalnom siromaštvu i teškim uvjetima u kojima žive djevojčice i dječaci u afričkim zemljama, njihovi radost i životni elan opipljiviji nego igdje drugdje. Zato joj je važno za ove mališane pomoći osigurati barem osnovno – hranu, pitku vodu, zdravstvenu skrb i obrazovanje.

Supruga i nju zatekao je za roditelje najteži gubitak, onaj vlastitog djeteta, no izgubivši voljenu kćer Nilufer zajedno su donijeli odluku da će svoje nasljedstvo iskoristiti za pomoć djeci kojoj je to najpotrebnije. Uz pomoć najmlađima u svojoj lokalnoj zajednici, UNICEF je prepoznala kao organizaciju s kojom ovu plemenitu želju može ostvariti te je u svoju oporuku uvrstila donaciju UNICEF-u koju je velikodušno namijenila za podršku programima za dobrobit djece u Hrvatskoj, ali u jednakom omjeru i za pomoć u zaštiti prava ugrožene djece u Africi i Aziji. To je, kaže, njezin doprinos plemenitijem svijetu koji ostavljamo u nasljeđe sadašnjim, ali i budućim naraštajima djece.

Saznajte više o oporučnom doniranju

Koliko plemenitost i pojedinačna dobra djela mogu mijenjati živote i činiti svijet boljim spoznavala je od malih nogu. U djetinjstvu je često boravila kod bake koja bi je, u godinama nakon rata, učila da je važno pomagati drugima: kad god bi im netko pokucao na vrata i zatražio nešto hrane, baka bi pripremila pun tanjur koji bi im Marina zatim predala, uza zahvalnost i osmijeh osobe kojoj je upravo pomogla.

Kasnije, kada je s desetomjesečnom kćeri, ruku punih prtljage i potrepština za bebu, putovala avionom suprugu u Nizozemsku, puno dobrih ljudi ponudilo bi ponijeti joj stvari i pomoći majci s malim djetetom. Zapravo, još ranije od toga, sjeća se vremena kada je doznala da će im se roditi djevojčica. Bila je tada na putovanju Dalekim istokom, a zbog čuvanja trudnoće čak je tri mjeseca morala provesti u strogom mirovanju u jednom hotelskom smještaju u Indiji. I za ovo je razdoblje vežu samo lijepe uspomene, ponajviše zbog ljubaznosti tamošnjih ljudi, koji su uvijek spremni pomoći drugima, iako i sami pogođeni velikom neimaštinom.

Po povratku u Hrvatsku veliku većinu svojih stvari rado je donirala onima kojima su bile potrebnije nego njoj. Još nam je jednu crticu o tome kako se dobra djela šire ispričala za kraj: jednom prilikom u Finskoj nije imala dovoljno sitnih novčanica za vožnju autobusom i, umjesto da izađe iz vozila i nastavi pješke, sjeća se da je jedan putnik ustao i ponudio vozaču platiti njezinu kartu. Ta joj je gesta zauvijek ostala lijepa uspomena, a prvom prilikom uzvratila je jednakom mjerom. U svome gradu naišla je na djevojku i mladića, turiste teških ruksaka, kako jednako tako bezuspješno pokušavaju platiti vožnju autobusom krupnom novčanicom. Ni trenutka nije oklijevala, već je s osmijehom na licu i radosnim sjećanjem u srcu, platila kartu umjesto njih. Vjeruje da se dobra djela ovako prenose s osobe na osobu i nada u bolji svijet održava živom.

Zahvalni smo gospođi Marini što je s nama podijelila svoju inspirativnu priču, a njezina nam je podrška i povjerenje ukazano oporučnom donacijom snažan vjetar u leđa na ovoj našoj zajedničkoj plovidbi svijetom, za svako dijete.