O solidarnosti sam učila iz primjera svojih roditelja i do toga jako držim

UNICEF-ov program oporučnog doniranja

Marina Knežević Barišić
Gospođa Melita
Ceglec/UNICEF
16 Lipanj 2021

Gospođa Melita (83) dugogodišnja je UNICEF-ova donatorica. Čuvarica djetinjstva postala je kada je u poštanskom sandučiću pronašla uplatnicu te se informirala o tome što sve UNICEF radi za dobrobit djevojčica i dječaka u Hrvatskoj i svijetu. Odrastala je u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata.

„Kako izgleda odrastanje u ratnim okolnostima, znam iz osobnog iskustva. Bilo nas je troje djece, sestra, brat i ja, a brat se rodio upravo za vrijeme rata. Dobro se sjećam bježanja u skloništa, zvuka aviona i bombi. Živjeli smo blizu željezničkog nadvožnjaka u zagrebačkoj Savskoj ulici, a on je često bio meta. Te slike i sada imam pred očima. Kad smo krenuli u školu, bila je velika neimaština, živjelo se teško no zahvaljujući našim roditeljima ipak to vrijeme ne pamtim samo po lošem. Pazili su nas i čuvali, gledali da čim manje osjetimo te teške okolnosti. I mama i tata bili su jako vrijedni ljudi. Tata je bio ortopedski majstor. Mama je još prije rata izučila za švelju, a dobro se sjećam da je već u ranu zoru okopavala vrt pa smo imali svoje povrće. Ako je donijela tri jabuke u kuću ili pola kile mesa, mi smo ih dobili“, podijelila je s nama gospođa Melita i dodala da se i ratne traume lakše prebrode kada je obitelj brižna.

Upravo u obitelji, iz primjera svojih roditelja, učila je o tome kako biti dobar čovjek.

„Djeca uče iz primjera, a manje iz riječi. Naši roditelji prenijeli su nam vrijednosti do kojih držimo. Da se ne smije krasti, da se ne smije nekome zla raditi, da treba pomoći. No to nije bilo učenje u smislu nekih lekcija, nego su to bili primjeri jer smo mi gledali kako su se mama i tata ponašali. Zato nije trebalo puno govoriti. Solidarnost je važna. Prevelike su razlike u ovim današnjim društvima. Ja ne velim, ako je netko pošteno zaslužio milijarde, neka ih ima, ali treba imati osjećaja, empatije, srca i za onoga tko nema. Biti u stanju to vidjeti, jer netko prolazi sa zdravim očima, a zatvori ih kada treba nekome nešto pomoći ili dati“, kazala nam je.

Gospođu Melitu posebno veseli kada putem elektroničke pošte dobije informacije o programima u koje UNICEF ulaže sredstva prikupljena zahvaljujući donatorima poput nje.

„Ako imaš višak kojim možeš nekome pomoći, važno je znati s kojom organizacijom dijeliš vrijednosti, iza čega stojiš kao osoba i što ti je važno. UNICEF dobro poznajem i znam u što se ulažu sredstva. Upravo zato sam, uz svoju obitelj, u oporuku uvrstila i UNICEF. Ne možete ništa sa sobom ponijeti tamo gore“, kazala nam je gospođa Melita i dodala da djeci želi da se odrasli potrude da ne bude gladne, žedne, gole, bose i nevoljene djece te da svakome djetetu osiguraju odrastanje u miru i sigurnosti.

Zajednička je to misija koju UNICEF dijeli s donatorima, a uz ovako predanu podršku kakvu je iskazala gospođa Melita, s dodatnim nadahnućem i optimizmom nastavljamo prema cilju sretnog djetinjstva za svako dijete. 

UNICEF