„Nismo sami. To daje nadu u bolje sutra.“

Drugi razred budućih farmaceutskih tehničara u srednjoj školi Viktorovac posjetili smo kako bismo razgovarali s mladima koji sudjeluju u UNICEF-ovom programu Škole podrške čiji je cilj pomoć djecu u oporavku i razvoj emocionalne otpornosti. U program je uključeno 29 osnovnih i srednjih škola u Sisačko-moslavačkoj županiji koje pohađa više od osam tisuća učenika, a provodi se kroz dvadeset radionica. Na ovoj radionici su učenici razgovarali o svojim strahovima i tjeskobi uslijed dvostruke krize izazvane potresima i pandemijom.

„Pomaže nam to što nekome možemo ispričati to što nam se dogodilo, što nekoga zanima mišljenje nas mladih i to što smo se eto dogovorili da napravimo sve zajedno, što je to jedna naša ideja jer smo svi mi to zajedno proživjeli. Vjerujem da nakon svakog zla dolazi dobro i to mi daje nadu. I mislim da ovdje ima potencijala i da ne treba iseljavati zbog potresa“, podijelio je s nama Dominik (16), a Anamarija (16), njegova kolegica iz razreda je dodala:

„Ja i moja grupa radili smo plakat o koronavirusu i potresima, o našim osjećajima vezanima za njih. Pandemija traje već skoro dvije godine, a potres se dogodio prije skoro jednu godinu i osjećaji još nisu splasnuli, još uvijek se sjećamo svega što se dogodilo. Puno nam znači što možemo na ovaj način iskazati neke svoje emocije, osjećaje i zajedno zapravo radimo na svemu tome. Nismo sami, tu su za nas naši profesori, pedagoginja i prijatelji i svi zajedno smo u tome. To daje nadu u neko bolje sutra.“

U školama su zadovoljni radionicama jer se učenicima sviđaju, a kažu da su takvi razgovori djeci i mladima itekako potrebni.

„Pubertet, odrastanje, adolescencija je stres sam po sebi. To je jedno od najburnijih razdoblja u životu čovjeka. Kad se tome još doda potres, pandemija, izolacije… Mladima je mnogo toga uskraćeno u za njih ionako izazovnom dijelu života, odrastanja. Iznenade nas njihove reakcije na radionicama. Kad zajedno radimo, kad ostala djeca vide da mnogi u razredu imaju slične probleme njima i njihovima, onda se djeca otvaraju“, podijelila je s nama Koraljka Porić, ravnateljica srednje škole Viktorovac u Sisku.

„Pričanje stvarima koje su nam se dogodile, kojima smo svi pogođeni pomaže nam zapravo da smjestimo taj dio u prošlost i da proradimo te emocije koje nas muče. Ove radionice jako dobro prolaze kod djece jer su dosta kreativne, učenici se mogu kreativno izraziti, što je djeci neobično u srednjoj školi, jer su to pomalo zaboravili iz osnovne škole i zato dobro reagiraju na te radionice, uključeni su i aktivno sudjeluju“, kazala nam je Dubravka Glavinić, psihologinja u srednjoj školi Viktorovac u Sisku.

Mnogima je teško, sjećanja su i dalje tu, a pust centar grada, obitelji koje žive u kontejnerskom naselju kao i podrhtavanja koja i dalje povremeno osjećaju, utječu na to kako se osjećaju.

„Mi smo nacrtali Zemlju i pokazali smo sve kontinente jer pandemija je prisutna svugdje. Također smo prikazali jednu pukotinu koja označava naše područje, to jest Glinu, Sisak i Petrinju koji su pogođeni razornim potresom. Uglavnom su prisutni tuga, strah, bespomoćnost, iščekivanje novog potresa. Ipak, tu su i optimizam, svaki dan kad se probudim, nasmiješim se i kažem si sve će biti dobro, sve će se to jednom smiriti. Tako ja sebe na neki način tješim“, podijelila je s nama Nea (16) i dodaje da joj je pomoglo volontiranje:

„Pomagala sam drugima, vidjela sam kakve strašne štete je doslovno tih 30 sekundi potresa nanijelo, gdje je puno ljudi ostalo bez svog doma. Drago mi je što sam volontirala jer sam tako pomagala drugima i nadam se napravila nešto lijepo za one u potrebi. To je lijep osjećaj.“

„Mi smo na svom plakatu predstavili djevojčicu koja više ne zna što da misli u ovo doba potresa i pandemije. Pokazali smo da nam nije baš lako i da nam mislili lutaju s jedne strane na drugu, ali napisali smo sa strane poruke koje nam pokazuju da nismo sami i da je uvijek tu netko za nas, tko će nam pomoći. Meni daje nadu to što vidim da ima ljudi koji se trude i koji će pomoći drugima kad vide da im je teško“, kazala nam je Anja (16).