Morao sam se suočiti s teškom životnom odlukom

U zadnjih nekoliko godina dogodile su se nagle promjene koje su doprinijele rastu svakodnevnog stresa što je označilo veliki porast broja i učestalosti mentalnih poremećaja, osobito u mlađoj populaciji. Ja sam se prije pet godina, još prije čudne zbrke s koronom, morao suočiti s teškom životnom odlukom koja će znatno utjecati na moje školovanje i, na koncu, životni smjer. Odluka je bila: nastaviti pohađati gimnaziju i glazbenu školu paralelno ili se odlučiti samo za jednu školu. Bio sam na mračnome mjestu iz kojega nisam vidio niti jedan optimalan izlaz. Mučio sam se mjesec dana. Bilo je to razdoblje u kojem je u međuvremenu nastradalo i moje fizičko zdravlje dok roditelji nisu primijetili da nešto nije u redu i porazgovarali sa mnom o cijeloj situaciji.

Zaključili smo da se ne vrijedi mučiti pohađajući dvije škole kad je prioritet jasan – glazbena škola. Pomogli su mi da se prebacim u razred koji su pohađali „glazbenjaci“ i već je prvog dana bilo jasno da je odluka bila ispravna. U svoje četiri godine školovanja, upoznao sam neke od najboljih ljudi koji su mi učinili školovanje zanimljivim i edukativnim u isto vrijeme, najbolje nastavnice i nastavnike kojima je zbilja stalo do našeg obrazovanja, ali, najbitnije, do naših osjećaja i ambicija.

U Glazbenoj školi Požega stekao sam obrazovanje koje me usmjerilo na životni put kojim sam se oduvijek htio baviti i kojim se i danas bavim kao student Glazbene umjetnosti i kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Kao i pri odabiru srednje škole, i sad slušam komentare kako bi se trebao baviti nečim konkretnim i da od glazbe nema neke praktične koristi. Odgovorno tvrdim da je glazba lijek, a to potvrđuju i mnogobrojna istraživanja.

Osigurajmo zato kroz Mliječnu stazu podršku mentalnome zdravlju djece i mladih i osigurajmo im potporu pri donošenju važnih i teških životnih odluka!

Svoju priču je podijelio Dominik Budimir, mladi ambasador za prava djece i mladih.