Lovrin pogled mnogo govori
Zašto je potpomognuta komunikacija važna djeci s komunikacijskim teškoćama i njihovim obiteljima
„Lovro je tople i vesele naravi, voli društvo, more i plivanje, pohađa Mali rehabilitacijski centar u Osnovnoj školi Novska i uživa u animiranim filmovima i glazbi“, kazao nam je Lovrin tata Franjo i dodao da Lovro osobito voli Željka Bebeka pa su ga nedavno odveli i na koncert što ga je jako razveselilo.
Četrnaestogodišnjeg Lovru upoznali smo na terapiji kod logopedinje Ružice Magušić u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak u Zagrebu, jednoj od rijetkih bolnica koja ima kabinete za potpomognutu komunikaciju i asistivne tehnologije. Na terapiju su ga doveli svi članovi obitelji, jer su njegova mlađa braća htjela upoznati tetu koja pomaže Lovri.
Lovro je bio uzbuđen, jer su terapiji prisustvovale i studentice logopedije na praksi. Bio je znatiželjan te se zanimao za to kako se studentice zovu i gdje bi željele raditi kada završe fakultet. Kako se Lovro ne služi govorom, sve što ga je zanimalo saznao je uz pomoć potpomognute komunikacije. Riječ je o skupu pristupa kojima se pomaže djeci da se izraze, ali i da razumiju jezik i komunikaciju u cjelini. Za to se koriste različita pomagala i tehnologije poput posebno razvijenih aplikacija, komunikacijskih ploča, komunikacijskih knjiga, uređaja za sintetizaciju govora i druga pomagala.
„Kroz terapiju učim Lovru komunicirati uz pomoć knjige koju ste vidjeli. On pogledom pokazuje sličice u knjizi i uspješan je u tome, a sada smo u fazi kada vježba da mu odgovori budu jasnije vidljivi okolini. Znači cilj je pronaći lakši način za upravljanje komunikatorom te automatizacija korištenja komunikacijske knjige. Jako je važno da roditelji ne nabavljaju uređaje za potpomognutu komunikaciju prije savjetovanja sa stručnjakom“, pojasnila nam je profesorica Ružica koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s potpomognutom komunikacijom.
Lovri i njegovoj obitelji potpomognuta je komunikacija u život ušla još 2013. kada su krenuli s jednostavnim komunikatorom:
„Koristili smo taj jednostavni komunikator je uz pritisak rukom daje poruku i adaptiranu igračku psića kojom se upravljalo sklopkom. Lovro je tada terapeutima prvi puta dao do znanja da želi popiti čaj i završiti s terapijom. Iz našeg iskustva vidimo koliko Lovru vesele čak i te male odluke koji donosi sam poput biranja hoće li popiti sok ili čaja, onda znate koliko nam je važno i značajno kada nam može pokazati da ga ništa ne boli nego je samo umoran. Nekoliko puta smo dobili odgovor da ga boli glava ili mu nešto smeta i samim otklanjanjem toga on bude puno sretniji i zadovoljniji.“
Komunikacija je važna i prilikom liječenja u bolnicama. Djeca se u bolničkim uvjetima često osjećaju uplašeno, što može utjecati na tijek i uspješnost liječenja. Zato je važno pripremiti djecu i objasniti im razloge za liječenje i boravak u bolnici na način prilagođen dobi, zrelosti i mogućnostima razumijevanja pojedinog djeteta. Upravo je unaprjeđenje komunikacije zdravstvenih djelatnika s djecom s teškoćama i njihovim roditeljima i skrbnicima, uz pomoć potpomognute komunikacije i digitalne tehnologije u bolničkom okruženju cilj nastavka našeg programa „Komunikacija za svako dijete“
„To bi svakako olakšalo i djeci i osoblju u bolnicama, a moglo bi čak skratiti i olakšati liječenje u bolnici. Kada dijete može odgovarati s da ili ne na pitanja na kojima je liječnicima važno dobiti odgovore to je velik napredak, a tu su i one osnovne stvari koje su onda lakše, da dijete može reći osoblju da je žedno, da mu je vruće, da ga nešto boli“, kazao nam je Franjo.
