Ema će uskoro postati školarka
Podrška djeci s teškoćama
Vesela djevojčicu Ema (6,5) koju smo upoznali u splitskom Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” ponosno je s nama podijelila informaciju da uskoro kreće u školu. Posebno je raduje što će dobiti torbu, pernicu i knjige kao i drugi školarci te biti napokon velika.
„Sada još idem u vrtić. Volim slagati kockice i igrati se s prijateljima“, podijelila je s nama Ema.
Ema je dijete s teškoćama koje su posljedica bolesti koja se pojavila kada je imala 4 godine. Zbog bolesti mora piti lijekove koji imaju velik utjecaj na njezinu mogućnost koncentracije te razvoj vještina čitanja i pisanja. Iako se Ema raduje školi, njezina mama Nela priznaje da je brine kako će se njezina djevojčica snaći u tom okruženju: „Ema pohađa vrtić, ali samo na tri sata. Ona je dijete koje traži mnogo pažnje što joj tete u vrtićkoj grupi ne mogu uvijek pružiti. Mislim da se nije najbolje snašla i da nije prihvaćena što me jako žalosti kao mamu.“
Logopedinja Iva radi s Emom na razvoju koncentracije, pažnje i govora, a koriste i tablet računalo, odnosno potpomognutu komunikaciju što se Emi jako sviđa. Potpomognuta komunikacija pomaže djeci sa složenim komunikacijskim teškoćama da izraze svoje potrebe, misli i osjećaje kroz pokazivanje kartica sa slikama, korištenje posebnog uređaja komunikatora ili tablet računala s posebnim aplikacijama. UNICEF provodi već drugi program potpomognute komunikacije kroz koji se osigurava edukacija za stručnjake koji rade s djecom s teškoćama i potrebna oprema.
Ema svaki tjedan ima pola sata logopedske terapije i pola sata rada s edukacijskim rehabilitatorom, uz to, dva puta mjesečno ide na dodatnu terapiju kod edukacijskog rehabilitatora koja traje 40 minuta.
„Mislim da je to premalo, posebno jer Ema treba krenuti u školu. Trebala bi dobiti veću podršku jer je trenutačno njezina sposobnost koncentracije izuzetno mala, a treba razvijati i motoriku jer i s tim ima problema.“
Emina mama Nela kaže da s Emom i kod kuće radi zadatke koji bi joj trebali pomoći da bude spremnija za školu te zadatke koje dobije od edukacijske rehabilitatorice. S Emom i njezinom mlađom sestrom rado igraju i društvene igre. Voljela bi, kaže, da može i više, no kao samohranoj majci dan joj je često prekratak za sve što bi željela.
