Programi za bolje roditeljstvo u Crnoj Gori
Za Aleksandru, majku dvoje djece, odluka da se uključi u program pozitivnog roditeljstva jedna od najboljih u životu
- Crnogorski
- English
BERANE, 7. septembra, 2018. - Kako biti bolji roditelj? Kako postaviti granice? Kako se nositi s djetetovim ispadima bijesa? Kako razumjeti djetetove potrebe? Kako jačati djetetovo samopouzdanje?
Ovo su samo neka od pitanja koja su navela roditelje širom Crne Gore da se uključe u program „Roditeljstvo za cjeloživotno zdravlje”, koji je podržan od strane UNICEF-a i Evropske unije.
Kako da poboljša odnos sa sinom – pitanje je koje je Aleksandru Boričić, majku šestogodišnjeg Andreja i jedanaestogodišnje Nikoline, djevojčice sa smetnjama u razvoju, motivisalo da se uključi u program.
Ja sam htjela da Andrej živi po pravilima po kojima živi Nikolina, npr. da slaže svoju garderobu, da ne bude rasturena po kući, da uvijek, kada završi s igrom, igračke fino vrati na svoje mjesto. Htjela sam da se on ponaša kao odrasla, zrela osoba. Nesvjesno sam htjela od njega da napravim 11-godišnjaka.
Nakon prvih časova na radionici, Aleksandra kaže da je otvorila oči i uvidjela da, uprkos najboljoj namjeri, mnogo griješi u načinu vaspitavanja sina, te da joj je odluka da se uključi u program pozitivnog roditeljstva jedna od najboljih u životu.
„Kad smo krenuli prema prvom cilju – pet minuta igre s djetetom, Andrej i ja smo se igrali igre skrivanja, i on je bio u šoku, samo je skočio i rekao: ‚Mama, ti si najbolja.‛ I zagrlio me. I ja sam bila u šoku zato što me je zagrlio i zato što se ne raspravljamo i ne svađamo se“, s osmijehom se sjeća Aleksandra svog prvog zadatka s radionice.
Aleksandra primjećuje da se nakon radionica značajno poboljšao i odnos između ćerke i sina, te da se oni sada mnogo više igraju jedno s drugim i bolje komuniciraju. Najvažniju promjenu Aleksandra je ipak prepoznala u sebi.
Puno sam mirnija, staloženija, drugačije postupam u nekim situacijama, kojima sam ranije pristupala s mnogo manje živaca. Imam više razumijevanja za djecu i za neka njihova ponašanja. Ranije bih ja, na primjer, ako on razbije nešto, burno reagovala. Sad se spustim na nivo šestogodišnjaka i vidim da to nije strašno.
Direktorica beranskog Doma zdravlja, Zuhra Hadrović, ističe da je program, koji je s Aleksandrom završilo još 14 učesnica, bio veoma uspješan, te da je lokalna zajednica prepoznala potrebu da se ovaj program nastavi.
Apsolutno mislim da bi ovaj program trebalo da se uspostavi kao redovno savjetovalište.
I Aleksandra, zadovoljna svojim iskustvom, smatra da bi trebalo nastaviti s ovim programom, jer donosi mnogo koristi kako djeci tako i roditeljima. „Svi mi imamo puno izazova, nemamo puno vremena, nemamo strpljenja ni za sebe ni za djecu, a ovaj program baš u tome pomaže – da se roditeljima vrati neki mir“, jasna je Aleksandra.
Pored zajedničkog traženja odgovora na brojna pitanja o roditeljstvu i dječjem razvoju, Aleksandra zaključuje da joj je prijala i podrška grupe, kao i da je osjetila veliko olakšanje kada je shvatila da nije sama u izazovima i iskustvima koje nosi roditeljstvo.
