Rat u Gazi promijenio je dječje živote - zauvijek
Djeca Gaze i dalje su zarobljena u raljama nemilosrdnog rata. Čak i onima koji prežive, životi više nikada neće biti isti.
Tjedni koji su uslijedili nakon urušavanja primirja u Gazi donijeli su nove valove boli i tragedije, nadovezujući se na već gotovo nezamislive patnje. Neprekidna bombardiranja i potpuna blokada humanitarne pomoći i osnovnih potrepština koje bi trebale donijeti mogućnost spasa stanovništvu Gaze, doveli su stanovništvo Gaze do samih granica izdržljivosti.
Od početka ovog razornog sukoba, tisuće djece izgubile su živote, a još tisuće zadobile mnoge teške ozljede.
No čak i za one koji su preživjeli – nikada i ništa više neće biti isto.
Ovo su njihove priče. Priče djece iz Gaze.
Nakon žestokog bombardiranja u istočnoj Gazi, Maryam i njezina obitelj pripremali su se za evakuaciju kada su dvije granate pogodile njihov dom i ubile njezinu majku, brata i sestru. Maryam je ranjena gelerima u desnu ruku. Jedna od njezinih sestara koja je preživjela granatiranje također je zadobila višestruke ozljede.
„Maryam je bila dijete kao i svako drugo. Sanjala je da odrasta, nastavlja školovanje,“ govori njezina baka. „Sada je ostala bez majke, bez brata i sestre. Zaustavite ovaj rat.“
Khaled je teško ozlijeđen u napadu u blizini svojega doma u Gazi. Njegov otac još uvijek potreseno prepričava trenutak kada ga je pronašao kako leži u lokvi krvi. Khaled je odmah prebačen u bolnicu gdje je utvrđeno da ima višestruke unutarnje ozlijede organa.
„Zamalo sam izgubio Khaleda,“ kaže njegov otac. „Molim se svim srcem za njegov oporavak.”
Jedanaestogodišnji Mohammed ranjen je u školi koja je služila kao sklonište. Odveden je u bolnicu gdje mu je pružena medicinska pomoć.
„Ali sjećanje na taj dan me i dalje proganja, ostaje sa mnom,“ tiho govori.
Ghada se igrala s prijateljima kada je njihovo sklonište pogođeno. U napadu je teško ozlijeđena, a ruka joj je morala biti amputirana.
„Svaki je dan s nestrpljenjem iščekivala popodnevne sate, kako bi se igrala s prijateljicama. To je ono što djeca rade u tim godinama,“ kaže njezin otac. „Ali u samo jednom trenutku, Ghada je izgubila ruku – i svoje prijateljice.“
Desetogodišnji Ibrahim ranjen je kada se zgrada u susjedstvu srušila dok je večerao s obitelji.
Fatima, njegova sestra, opisuje stravične trenutke:
„Svi smo bili u šoku. Pronašli smo ga kako leži pod ruševinama, nije davao znakove života. Tata mu je odmah počeo pružati prvu pomoć, sve dok nije primijetio pokret u njegovim nogama. Budući da hitne službe nisu mogle doći do nas, otac ga je u naručju nosio do bolnice.“
Zbog nestašice osoblja i osnovnih medicinskih sredstava, Ibrahim je morao čekati na zahvat.
„Molili smo se svi zajedno. Ogromno nam je olakšanje bilo kada smo čuli da je operacija uspjela,“ kaže Fatima. „Nadamo se njegovom potpunom oporavku.“
Zdravstveni sustav u Gazi je na rubu kolapsa dok broj ranjenih raste iz dana u dan.
Intenzivna bombardiranja, masovna raseljavanja i blokada humanitarne pomoći doveli su UNICEF u situaciju u kojoj je morao smanjiti pružanje psihosocijalne podrške, edukaciju o minama i drugim eksplozivnim napravama, kao i upravljanje sustavom zaštite djece.
Svijet ne smije stajati po strani, nijemo promatrati i dopustiti nastavak ubijanja, sakaćenja i patnje djece. Civile se mora zaštititi. Taoce treba osloboditi. Humanitarna blokada mora biti ukinuta, a komercijalna roba mora dobiti nesmetan pristup Gazi. Primirje se mora obnoviti.