Marsell napreduje korak po korak

„Kada bih uspoređivala Marsella prije godinu dana i sada, to je drugo dijete“, podijelila je s nama Nikolina Balog, mama ovog veselog petogodišnjaka.

Marsel (5) ima dijagnozu autizma koju je dobio malo prije nego je napunio četiri godine. U Centru za ranu intervenciju i djetinjstvu MURID, Marsell je uključen u intenzivnu grupnu terapiju svaki dan po pet sati, a uz to ide i na senzornu terapiju.

„Mi smo već ranije primijetili da je njemu potrebna senzorna terapija, jer je kako osjetljiv na mnogo toga – različitu hranu, šišanje, rezanje noktića, pranje zubi. Svakodnevno smo imali borbe. Tada ovdje još nije bilo senzorne sobe, no nismo bili u mogućnosti stalno odlaziti u Zagreb, a i njemu je tada još bilo nemoguće sjediti u auto sjedalici za vrijeme vožnje. Sada je sve puno, puno bolje. Krenuli smo u devetom mjesecu. Počeo je jesti meso, a sada vježbamo kako bi mogao početi jesti i varivo, pere zube bez problema što je ranije bilo nezamislivo, a više nemamo problem ni sa šišanjem. Na njemu se jako vidi napredak“, kazala nam je Nikolina.

Senzorna soba otvorena je u Centru za ranu intervenciju i djetinjstvu MURID u Čakovcu zahvaljujući podršci UNICEF-a koji je osigurao edukaciju za stručnjake i potrebnu opremu.

„Ono što vidim kroz provođenje terapije senzorne integracije je da ako su djetetova osjetila u skladu, prorjeđuju se ta nepoželjna ponašanja i zapravo se otvara put za učenje novih vještina. Bogatstvo senzorne terapije je u tome što djetetu sve ovo izgleda kao igra, a u pozadini je zapravo puno više od same igre zato što kroz ove terapijske postupke mi potičemo emocionalni i komunikacijski razvoj i potičemo samoregulaciji koja je važna za učenje novih stvari“, podijelila je s nama Dora Stojko, logopedinja i stručnjakinja za ranu intervenciju koja je prošla edukaciju za terapiju senzorne integracije.

„Dostupnost ovakve senzorne sobe, mi ju zovemo dvorana s obzirom na to da ima malo veće kapacitete, je nešto što prije svega i obiteljima i toj djeci daje mogućnost da u svom okruženju dobiju ono što im je potrebno“, dodala je ravnateljica MURID-a Silvija Pucko.

A kako smo se i sami uvjerili, djeca rado dolaze na senzornu terapiju. Nikolina potvrđuje da to vrijedi i za Marsella:

„Marsell voli dolaziti u senzornu dvoranu. I inače je jako veselo dijete, voli skakati, voli se igrati, obožava vlakiće, brojeve, slova... Počeo je nešto malo i govoriti uz pomoć PECS-a (op.a. sličice koje se koriste za komunikaciju kod djece s teškoćama) tako da, mi smo jako zadovoljni.“