Kako se dogovoriti o roditeljskim pristupima

Nema roditeljskog para koji se prije ili kasnije nije raspravljao oko određenih roditeljskih postupaka i što bi bilo najbolje za njihovo dijete, odnosno kako postupiti u određenoj situaciji.

Svaka rasprava, svaka razlika među mišljenjima roditelja, ne mora biti prepreka, već je prilika da kritički promisle o svojim vrijednostima i načinima na koji su i sami bili te da se „nađu u sredini“.

Svako dijete je odgajano na neki specifičan način, specifičnim odgojnim postupcima u specifičnom okruženju i vremenu. Na sve to utječu i karakteristike samog djeteta. Nije jednako odgajate li svoje prvo dijete, svoje treće ili svoje peto dijete. Količina umora, stresa, kapaciteta, iskustva, znanja jednostavno nisu isti. Stoga ni braća i sestre koji su odrastali u istim obiteljima i odgajani su od istih roditelja nisu jednako odgajani. Sva ta djeca jednog dana, kada postanu sami roditelji, nose sa sobom odgojne postupke, vrijednosti, uvjerenja s kojima su odrasli i koja imaju tendenciju da se pojave kada oni trebaju donijeti neku roditeljsku odluku.

Zato su nesuglasice ponekad neizbježne. Važno je naglasiti da roditelji trebaju biti partneri u odgoju i zajednički donositi važne odluke koje se tiču djeteta. Pritom je važno njegovati i partnerski odnos, no, i kada se partnerski odnos prekine, suradnja u roditeljstvu trebala bi ostati.

Neka od najčešćih područja u kojima roditelji znaju imati nesuglasice su – koliko biti popustljiv a koliko dosljedan u odgoju, kako se odnositi prema školskim obvezama i ocjenama, kako provoditi slobodno vrijeme i koliko dijete smije biti na ekranima te što mu je tamo dozvoljeno, kao i tko će biti taj roditelj koji će upozoriti, a koji će biti onaj koji će tješiti.

Kao što smo rekli, nesuglasice su neminovne, no važno je kako njima pristupamo i kako ih rješavamo. 

Prije svega je važno da se roditelji ne raspravljaju pred djecom o tim pitanjima, nego da nađu neko vrijeme i mjesto kada će moći u miru o tome porazgovarati. Kao i kada pristupamo inače rješavanju nekih razmirica, važno je ostati miran i saslušati drugu stranu te koristiti tehnike aktivnog slušanja, a svoje mišljenje izražavati s uvažavanjem i pomoću ja-poruka. Roditelji trebaju biti fleksibilni i tolerantni i čuti drugu stranu i što je drugoj strani važno, iz kojih vrijednosti, uvjerenja ili možda čak strahova nešto žele ili ne žele. Bitno je da fokus bude na dobrobiti djeteta, a ne stavu „pa i mene su tako odgajali i dobro sam ispao/la“ čime se obično stavlja točka i kraj svakoj raspravi. 

Razgovor o odgojnim postupcima nije jedan razgovor, jer kako dijete raste, pojavljivat će se novi izazovi i roditelji će ih trebati zajednički rješavati. Bitno je da dijete dobiva poruku da su roditelji istog stava, a to je osobito bitno kako se približavaju adolescenciji. Nesuglasice i različite poruke roditelja dovode do zbunjenosti i nesigurnosti djeteta, a kasnije do mogućnosti manipulacije nedosljedno dogovorenim pravilima.

Ponekad je u redu složiti se „da se ne slažu“ oko nečega, ali onda dogovor treba ići u smjeru dogovora kako će ipak postupiti. U slučaju većih neslaganja uvijek je dobra opcija potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja. 

Korisne kontakte, uključujući i kontakte Hrabrog telefona, pronađite OVDJE.

Za kraj važno je da roditelji budu svjesni da ne postoje savršeni roditelji i da to nije niti cilj. Važno je da budu tim, surađuju i zajedno rješavaju izazove kako dolaze. Ponekad će jedan roditelj popustiti, ponekad drugi, i to je dio procesa. Nije realno očekivati potpuno slaganje u svemu, ali je važno moći se dogovoriti kako postupiti.