Zašto su obrazovanje i briga u ranom djetinjstvu važni?

Decenije prikupljanja dokaza ukazuju na to da su prve godine života djeteta od presudnog značaja za dugoročnu podršku njegovom fizičkom, mentalnom i emocionalnom razvoju. Brzina kojom se razvijaju mozak i tijeli djeteta i iskustva kojima je dijete izloženo – naročito u prve tri godine života –mogu imati doživotne posljedice. Jedno od iskustava koje može pomoći opštem razvoju djeteta je dostupnost kvalitetnog obrazovanja i brige u ranom djetinjstvu (ECEC).

Ovo može biti posebno važno za djecu iz siromašnih sredina. Na primjer, siromaštvo može imati širok raspon uticaja na dugoročni razvoj djeteta, od povećanog rizika od problema u pogledu mentalnog zdravlja do lošijih kognitivnih vještina. Kada krenu u školu, djeca koja dolaze iz porodica s nižim primanjima ili iz manjinskih zajednica u većem su riziku od kašnjenja u učenju i zaostajanja za svojim vršnjacima iz imućnijeg konteksta. Dugoročno gledano, takva djeca su u većem riziku od ponavljanja razreda, kao i u riziku da ne završe srednju školu.

Pokazalo se da kvalitetno obrazovanje i briga u ranom djetinjstvu može da nadoknadi mnoge od pomenutih rizika i nedostataka. Iako su dobro osmišljene, dugoročne eksperimentalne studije koje pružaju definitivne uzročne dokaze o njegovom uticaju na odraslu dob su rijetke. One koje su rađene otkrivaju da djeca iz siromašnih sredina uživaju niz dugoročnih koristi kada dobijaju kvalitetno obrazovanje i brigu u ranom djetinjstvu. 

Jedna od najevidentnijih koristi ogleda se u boljim akademskim i kognitivnim rezultatima. Nekoliko randomizovanih kontrolisanih studija otkrilo je, kada djeca iz siromašnih sredina dobijaju kvalitetno obrazovanje i brigu u ranom djetinjstvu, da ona bivaju bolje pripremljena za polazak u školu, karakteriše ih bolji kognitivni razvoj i bolje ovladavanje akademskim vještinama. Dugoročno gledano, takva djeca stiču više obrazovne kvalifikacije i više zarađuju. Kod njih je i smanjena vjerovatnoća da će doći u kontakt sa sistemom krivičnog pravosuđa.

Dobijanje kvalitetnog obrazovanja i brige u ranom djetinjstvu može i dugoročno poboljšati fizičko zdravlje. Jedno randomizovano kontrolisano ispitivanje, na primjer, pokazalo je, kada su djeca učestvovala u redovnim, visokokvalitetnim programima obrazovanja i brige u ranom djetinjstvu u prvih pet godina života, da su se zdravstvene koristi manifestovale i u odrasloj dobi. Kada su imali 21 godinu, oni koji su bili upisani u takve programe bili su u manjem riziku od ispoljavanja rizičnog zdravstvenog ponašanja, kao što je pušenje marihuane ili nevezivanje sigurnosnog pojasa, bili su boljeg zdravlja i karakterisala ih je niža stopa depresije u poređenju s onima koji nisu pohađali programe. Sa 30 godina imali su niže stope različitih faktora rizika za srčana oboljenja, na primjer, odlikovao ih je bolji krvni pritisak.

Istraživanje jasno ukazuje na to da su kvalitetno obrazovanje i briga u ranom djetinjstvu ključni. Kada god bi ovakvi programi bili široko zastupljeni, a da pritom nije osiguran optimalni odnos broja djece i nastavnika, da nema programa podrške porodici, i da vaspitači nisu bolje obučeni i njihovog vaspitno-obrazovni rad usmjeren na dijete – koristi su bile promjenljive ili ne tako jasne. UNICEF-ov izvještaj naglašava potrebu da se obezbijedi pravičniji i pristupačniji pristup ovim uslugama i programima, ali i da se osigura da su one visokog kvaliteta. Prema analizi UNICEF-a u Evropi i Centralnoj Aziji, omjer djece i nastavnika u ustanovama za obrazovanje i brigu u ranom djetinjstvu koje dostavljaju svoje podatke iznosi deset naprema jedan. Takav visok omjer može ograničiti količinu pažnje i kvalitetnog vremena koje osoblje može posvetiti svakom djetetu. Pored toga, osoblje koje radi s mlađom djecom često posjeduje niži nivo kvalifikacija, uprkos tome što znamo koliko su rane godine značajne za razvoj.