Nasilje nad djecom
UNICEF ima cilj da smanji nasilje kod kuće, u školi, u zajednicama i na internetu, i da prekine tišinu koja okružuje ovu skrivenu epidemiju.
Nasilje je prisutno svuda − kod kuće, u školama, u institucijama, na ulicama.
Nasilje ne nanosi štetu samo djeci. Ono uništava samu suštinu društva i ima negativan uticaj na dobrobit porodica i zajednica i društveno-ekonomski razvoj zemlje.
U cilju sprečavanja i zaštite djece od nasilja, UNICEF radi na jačanju kapaciteta zemlje da osigura koordinisanu i efikasnu podršku kako bi se osiguralo da sva djeca budu zaštićena od nasilja i drugih oblika eksploatacije.
UNICEF radi na jačanju saradnje između različitih sektora koji se bave djecom − u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti, ali i u oblastima pravosuđa i sprovođenja zakona − kako bi se spriječilo nasilje i riješile situacije u kojima je došlo do nasilja nad djecom.
Svaki drugi građanin smatra da je tjelesno kažnjavanje djece prihvatljivo i vjeruje da vikanje na dijete ne predstavlja nasilje.
Nasilje nad djecom je jedan od ključnih izazova kada je riječ o djeci u Crnoj Gori − tokom 2013. godine više od dvije trećine (68%) djece u Crnoj Gori uzrasta, od 1 do 14 godina, bilo je izloženo psihološkoj agresiji u porodici tokom mjeseca koji je prethodio anketi u crnogorskim domaćinstvima, dok je 31% djece bio izložen tjelesnom kažnjavanju. Nacionalno reprezentativno istraživanje znanja, stavova i ponašanja (KAP) o nasilju nad djecom u Crnoj Gori, obavljeno krajem 2017. godine, potvrdilo je postojanje visokog nivoa tolerancije prema nasilju nad djecom. Sistemska podrška uglavnom se pruža u vidu reagovanja u kriznim situacijama. Mnogi stručnjaci ne posjeduju neophodno znanje, a njihove stručne procedure nisu dovoljno standardizovane, što često dovodi do sekundarne viktimizacije.
Romske djevojčice i dječaci izloženi su višoj stopi nasilja i jedini su dio društva koji je izložen praksi stupanja u rane i dječje brakove i rane trudnoće. U 2013. godini, više od četvrtine (28,1%) žena i 16,5% muškaraca u dobi od 15 do 19 godina, iz romskih i egipćanskih domaćinstava, bili su u braku ili u zajednici. Ukupno 41% žena i 53% muškaraca slaže se da je ponekad opravdano da muž udari ili tuče svoju suprugu. Studija pod nazivom „Sprečavanje dječjih brakova u Crnoj Gori: izazovi, naučene lekcije i teorija promjene“, koju je izradila nevladina organizacija Centar za romske inicijative, u saradnji s UNICEF-om i uz podršku EU, otkrila je niz izazova, kao što su: nepostojanje jasne definicije dječjeg braka, nedovoljno dobre međuresorske koordinacije i nedostatak kapaciteta, posebno u pogledu pristupa koji se zasniva na ljudskim pravima i potrebama žrtve, ograničenog budžeta i baze podataka o inicijativama mobilizacije zajednice s ciljem da de transformišu negativne društvene norme.