Od preplavljenog do samopouzdanja u roditeljstvu
Očevo učešće transformiše roditeljstvo u zajedničko putovanje
U selu Magurë, Lipjan, 31-godišnji Valmir Berisha balansira dugačke sate u porodičnoj radionici za popravku automobila sa svojom najvažnijom ulogom – biti otac 20-mesečnom Ajan-u i četvoromesečnoj Amini. Čak i nakon iscrpljujućih smena, nalazi vreme da se igra napolju sa Ajan-om ili uspava Aminu.
„Biti prisutan je važno,“ kaže on. „Želim da odrastu znajući da je njihov tata bio tu.“
Njegova supruga, 24-godišnja Çlirimtarja, se seća kako joj je na početku majčinstvo delovalo zbunjujuće. „Nakon što je Ajan rođen, stalno sam brinula – da li sve radim ispravno?“ priseća se ona. Ali nije bila sama. Valmir je delio odgovornosti, osiguravajući da se suoče sa svim izazovima zajedno. „Pričamo o svemu – o deci, našim brigama, kako da bolje rešavamo stvari,“ kaže on.
Podrška Programa kućnih poseta, koji vodi Ministarstvo zdravlja uz podršku UNICEF-a u partnerstvu sa Velikim Vojvodstvom Luksemburg, pomogla je u njihovom prelasku u roditeljstvo. Medicinska sestra Šemsije Jeržeci ih je vodila kroz izazove dojenja, brige o novorođenčetu i prekretnice u razvoju deteta. „Nije samo proveravala Amini težinu,“ kaže Valmir. „Naučila me je kako da razumem Ajan-ove napade besa i podržim njegovo učenje.“
Uticaj angažovanih očeva je jasan. Ipak, na Kosovu, samo 1 od 10 dece uzrasta 2-4 godine svakodnevno učestvuje u aktivnostima rane stimulacije sa svojim očevima, kao što su čitanje, pričanje priča ili igranje sa decom – dok je verovatnoća da će to učiniti majke, četiri puta veća. Program kućnih poseta u 2024 [MICS 2019-20]. godini je obuhvatio 75% novorođenčadi, podržavajući oba roditelja da preuzmu aktivnu ulogu u odgajanju svoje dece.
„Pre smo se svađali ko je više umoran,“ priznaje Çlirimtarja. „Sada radimo kao tim – ako ja hranim Aminu, Valmir se igra sa Ajan-om. Sve je postalo lakše.“
Ipak, promena načina razmišljanja nije laka. „Neki moji prijatelji se šale da je menjanje pelena 'ženski posao',“ kaže Valmir. „Ali oni propuštaju mnogo. Ništa se ne može uporediti sa pogledom na ozareno lice svog deteta jer ste tu.“
Dok sunce zalazi nad Magurë, Ajan se igra u blizini dok Amina spava u Valmirovim rukama. „Ovaj program nam je dao više od saveta,“ kaže on, posmatrajući svoju porodicu. „Dao nam je poverenje, timski rad i radost odgajanja naše dece – zajedno.“
Poruka Çlirimtarje novim roditeljima? „Razgovarajte jedno s drugim, podelite teret, a očevi – budite uključeni od prvog dana. Mali trenuci znače više nego što mislite.“
Napretci u neuronauci su dokazali da kada deca provedu svoje prve godine života – posebno svojih prvih 1.000 dana – u podsticajnom okruženju, njihov mozak može da se razvija optimalnom brzinom. Ove neuronske veze određuju dečju kognitivnu sposobnost, njihovo zdravlje i sreću, način na koji uče i razmišljaju, njihovu sposobnost da se nose sa stresom i sposobnost da formiraju odnose. Istraživanja sugerišu da kada očevi imaju priliku da se povežu sa svojim bebama od samog početka života, verovatnije je da će igrati aktivniju ulogu u razvoju svoje dece, a takođe će imati bolje psihološko zdravlje, samopouzdanje i zadovoljstvo životom na duže staze.