(Sa)čuvajmo planetu!

Moramo biti ne samo tehnološki i ekonomski, već i „ekološki pismeni”

Lara Drašković, 15 godina, mlada reporterka – volonterka UNICEF-a
Lara Drašković, 15 godina, mlada reporterka – volonterka UNICEF-a
UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić / 2019

22 Avgust 2019

Majka i baba mi govore da se stišam, jer počinju vijesti na televiziji. Uobičajeno, njih dvije pažljivo slušaju sve priloge, a meni pažnju skreće samo jedan s demonstrantima, negdje u svijetu, koji nose parole  „SPASIMO ZEMLJU!“ Razmišljam:

Kako ovi misle da sačuvamo planetu? Koga vide kao glavnog krivca? Šta mi obični ljudi možemo da preduzmemo da nam Zemlja ostane ovako zelena i udobna za život?

Znam da mnoge stvari i sami svakodnevno pogrešno radimo, da nijesmo dovoljno ekološki osviješćeni, ali, ipak, mnogo veći i ozbiljniji problem predstavlja nemar fabrika i velikih kompanija kojima nije prioritet da, uz enormnu proizvodnju, obezbijede i zaštitu prirode iz koje crpe mnoge sirovine i obezbjeđuju sebi ogroman profit.

Sigurno ste čuli, iako zvuči gotovo nemoguće, da u nekim djelovima svijeta i državama njihovi stanovnici ne mogu da vide sunčeve zrake i vedro nebo svakoga dana? Na primjer, u Kini i Koreji je zagađenje toliko veliko da ljudi moraju da nose maske za lice svaki dan da bi uopšte mogli da dišu, a nemaju ni tu „privilegiju” da uopšte vide bistro nebo iznad grada! Znači, u tim ultra industrijalizovanim naseljima ni djeca nemaju priliku da vide i osjete radost igre na sunčanom danu, već su im svakodnevni prizori sivilo i tmurni oblaci.

Zbog toga bi trebalo da prozovemo sve korporacije koje ne poštuju ekološke standarde, možda i da bojkotujemo njihove proizvode ili šta već, kako bismo ih „prodrmali” da budu korektniji prema prirodi, ali i sebi samima, jer i oni žive na istoj planeti, zar ne?!

Zato bih htjela ovim putem da se obratim i pošaljem poruku:

Poštovane „visoke ličnosti” koje sjedite u svojim skupocjenim odjelima za svojim mermernim skupim stolovima, koje dižete nos i skrećete pogled kada vam kažu da su baš vaše korporacije te koje uništavaju okolinu, biljni i životinjski svijet, a time i naše životno okruženje, zašto dio svojih profita ne preusmjerite i na očuvanje planete Zemlje, preciznije, na okolinu oko vaših postrojenja koji su zagađivači ? Zašto bolje ne vodite ražuna o uslovima u kojima zaposleni rade, da li su uopšte dovoljno zaštićeni na radu? Neka umna glava je rekla da je „naša planeta pretrpjela veću štetu tokom 20. vijeka nego tokom čitave njene istorije“.

Zato morate biti ne samo tehnološki i ekonomski, već i „ekološki pismeni”? I svi mi, i odrasli i djeca!

Dozvolimo da Zemlja nastavi da postoji, ovako divna kakva jeste, planeta koja nam daje život, kao što je to činila milionima godina do sada. Nećemo valjda mi biti generacija koja je to uništila... zapitajmo se tj. budimo ekološki pismeni!!!