Stanje djece u svijetu 2009

Specijalno izdanje

Kolaž slika djece
UNICEF Crna Gora

Istaknuti djelovi

Dvadesetog novembra 2009. godine, u cijelom svijetu slavi se dvadesetogodišnjica Konvencije o pravima djeteta. Ova konvencija je međunarodni sporazum o ljudskim pravima sa najvećim brojem ratifikacija u istoriji. Sa svoje 54 odredbe i opcionim protokolima, ona pokriva najširi spektar civilnih, političkih, kulturnih, socijalnih i ekonomskih prava, koja se odnose na svu djecu svijeta. Četiri su osnovna principa koji određuju pristup Konvencije: nediskriminacija, aktivnosti preduzete u najboljem interesu djeteta, pravo na život, opstanak i razvoj, i poštovanje stavova djeteta u skladu sa starosnom dobi i stepenom zrelosti. Ovi principi predstavljaju smjernice za sve koji rade na promociji dječjih ljudskih prava, pa i samoj djeci mogu biti putokaz u realizovanju njihovih prava na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju. Konvenciju o pravima djeteta potpisale su sve zemlje svijeta, a samo u dvije ona još nije ratifikovana i pretočena u zakon. Odredbe i principi ove konvencije ugrađeni su u temelje nacionalnih i lokalnih zakonodavstava širom svijeta, motivišući vlade zemalja da u svojim zakonodavnim agendama prava i razvoj djece postave kao prioritet. Od 1990. godine do danas, više od 70 zemalja inkorporiralo je zakone o djeci u svoja nacionalna zakonodavstva. Konvencija je izvršila sveobuhvatan i du-bok uticaj na javne institucije. U skladu sa značajnijim mje-stom koje prava djece imaju u postavljenim nacionalnim i međunarodnim ciljevima, politikama, programima i u zastupanju ljudskih prava i društvenog napretka, uočljiv je pomak i u korišćenju terminologije vezane za ova prava. Konvencija je ohrabrila nacionalne i lokalne vlasti da usvajaju budžetske inicijative koje imaju pozitivan uticaj na djecu, podstakla mjere socijalne politike i pristupe zasnovane na ljudskim pravima te doprinijela razvijanju saradnje usmjerene na poboljšanje položaja žena i djece. Konvencija je pomogla u podizanju svijesti o pravima djeteta u preduzećima, školama, porodicama i lokalnim zajednicama. Njen uticaj na medije je očigledan i može se pratiti kroz razvoj kodeksa ponašanja pri izvještavanju o djeci. Uočeno je znatnije izvještavanje o pitanjima dječje zaštite, kao i uključivanje stavova djece kada je riječ o pitanjima koja se njih tiču ili čije uticaje trpe. Lideri vjerskih zajednica takođe aktivno podržavaju prava djeteta. U svojim javnim istupima oni se često osvrću na osjetljiva pitanja kakva su, na primjer, stigma ili diskriminacija u vezi sa HIV-om, odnosno sidom, a promovišu i obrazovanje djevojčica. Konvencija je veoma inspirativna za novu generaciju djece koja teže da osnaže svoje učešće u društvu. Puni značaj Konvencije u velikoj mjeri nadilazi njene zakonodavne implikacije, pa čak i aktivnosti koje su direktno vezane za podršku pravima djeteta. Ustanovljavajući minimalne neophodne standarde kada je u pitanju tretman, njega, razvoj, zaštita i društvena participacija svih lica do 18 godina starosti, Konvencija je značajno doprinijela načelnoj promjeni stavova prema djetinjstvu. Njenim je odredbama osnažen, u raznim društvima široko prihvaćen, stav da je za sprovođenje prava djece od presudnog značaja zaštititi djetinjstvo kao period odvojen od zrelosti, definišući ga kao vrijeme koje je djeci neophodno kako bi mogla da rastu, uče, da se igraju i razvijaju.

Kolaž slika djece

Author

UNICEF

Datum publikacije

Jezici

Montenegrin,
Engleski

Preuzmi izvještaj s interneta

(PDF, 1,48 MB)

Istraži više