Rani razvoj djece – 2. faza : Testiranje kampanje
Novembar 2009
- Crnogorski
- English
Highlights
•UNICEF-ova kampanja ima visoku poznatost:
•Spontana poznatost: 72% roditelja/staratelja
•Poznatost sa podsjećanjem: 75% roditelja/staratelja
•Poznatost tema sa podsjećanjem: dojenje – 95% od onih koji su primjetili kampanju, važnost uloge očeva – 90%, alternative fizičkom kažnjavanju – 81%
•Kanali komunikacije u kampanji: TV je na prvom mjestu (prvi odgovor - 78% onih koji su primjetili kampanju), bilbordi su na drugom mjestu (11%)
•Kampanju su više primjetile žene, bolje obrazovana populacija, zaposleni, sa visokim primanjima, iz centralnog regiona.
•Kampanja je veoma dobro prihvaćena:
•Ocjene na opštem utisku za TV reklame, bilborde i novinske reklame variraju od 4.6 do 4.8 na 5-stepenoj skali (više od 90% onih koji su primjetili ocjenjuje pozitivno reklamu). Razlike između pojedinačnih bilborda su minimalne, najvećem broju roditelja/staratelja se bilbordi dopadaju kao i ostatak testiranog materijala.
•70% roditelja/staratelja smatra da je kampanja privukla pažnju.
•80% roditelja/staratelja se reklama generalno dopada.
•Kampanja se opaža kao jasna i relevantna (govori o važnim stvarima), ali je doživljavaju u tako velikom procentu da se obraća njima lično.
•Ciljna populacije je donekle podjeljena kada je u pitanju opažanje koliko ova kampanja donosi novih informacija. Unicef-ova kampanja nije donijela nove informacije za 46% roditelja/staratelja, dok je za 40% bila informativna (kao nove opažaju se uglavnom informacije vezane za važnost uloge očeva).
•45% roditelja/staratelja navodi da je kampanja uticala na njih da ozbiljno razmisle o djeci i njihovom ranom razvoju! (15% navodi da je kampanja u velikoj mjeri uticala!)
•14% roditelja/staratelja navodi da je kampanja uticala da promene neke od svojih stavova, u pogledu ranog razvoja djece: da bi otac trebalo više vremena da posvećuje djeci, da bi trebalo više razgovarati sa djecom, da djecu ne treba kažnjavati fizički…
•19% roditelja/staratelja navodi da su nakon kampanje promjenili svoje ponašanje prema djeci! Pomenute promjene u stavovima su iste one koje su pomenute i kao promjene u ponašanju.
•Kada uporedimo znanje i stavove ispoljene u 1. i 2. talasu istraživanja možemo naći neke potvrde dobijenih nalaza o poznatosti i uticaju Unicef-ove (iako uglavnom male, sve navedene razlike između 1. i 2. talasa su statistički značajne):
•Planirano vrijeme dojenja poraslo je sa 12.7 mjeseci u prosjeku (1. talas) na 14.6 mjeseci (2. talas).
•Majke u 2. talasu navode da su u prosjeku dojile djete 8.3 mjeseca, ali navode da planiraju da u slučaju drugog djeteta doje 11.6 mjeseci u prosjeku (u slučaju ekskluzivnog dojenja: 3.1 i 4.2 mjeseca).
•U ovom talasu je takođe primjećeno:
•Nešto veće opažanje važnosti prvog kontakta između majke i djeteta
•Nešto veće uvjerenje o važnosti dojenja za rani razvoj djece
•Nešto veće uvjerenje da je važno početi sa dojenjem sa prvom djetetovim obrokom
•Veći broj roditelja/staratelja se ne slaže sa tvrdnjom da Majčino mlijeko može biti takvog kvaliteta (misli se na kvalitet a ne količinu) da ne uspije da zadovolji sve potrebe djeteta za hranljivim materijama.(26% u 2. talasu u poređenju sa 15% u 1. talasu).
•Takođe je indikativno da roditelji/staratelji u 2. talasu u manjem procentu tvrde da nijesu obavljali nikakvu aktivnost sa djetetom u nedelji koja je prethodila istraživanju.
•U poređenju sa prethodnim talasom, u ovom talasu je značajno veći procenat roditelja koji navode da nijesu udarili djete u toku nedjelje koja je prethodila istraživanju (porast sa 45% na 76%). Važno je ovdje samo naglasiti da se ovaj indikator ne može uzeti kao indikatori premjene u ponašanju budući da ovim istraživanjem nijesmo mjerili ponašanje. Razlike u dva talasa su mogle nastati i kao razlika u percepciji šta je socijalno poželjno, a šta ne.
•Ovaj talas takođe bilježi niži procenat roditelja/staratelja koji smatraju da je fizičko kažnjavanje neophodno (pad sa 9% na 5%).
•Kampanja je generalno nešto manje opažena od strane muškaraca, niže obrazovane populacije, nezaposlenih, sa nižim primanjima, iz južnog i sjevernog regiona, sa ruralnih područja, iako, niže obrazovana populacija u nešto većoj meri od ostalih tvrdi da je kampanja uticala da promene neke stavove i oblike ponašanja prema djeci.
