Hraniteljstvo i usvojenje u Crnoj Gori
Svako dijete treba porodicu
- Crnogorski
- English
Highlights
-Većina građana Crne Gore smatra da država ne ulaže dovoljno napora kako bi spriječila napuštanje djece.
- Dok se usvojenje relativno često percipira kao oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja, hraniteljstvo se prepoznaje znatno ređe. Ne treba zanemariti podatak da podjednak broj građana koji usvojenje smatra adekvatnim oblikom zaštite djece bez roditeljskog staranja, misli da je odgovarajući oblik zaštite i smještanje djece u institucije. Stoga bi trebalo raditi na podizanju svijesti javnosti ukazivanjem na prednosti koje nosi odrastanje djece u hraniteljskim i usvojiteljskim porodicama.
- Globalno gledano, samoprocjenjeni stepen upoznatosti građana sa hraniteljstvom je na izuzetno niskom nivou. Ipak, pojedine stvari u vezi sa hraniteljstvom, poput toga da je to privremena briga o djetetu, kao i da su hranitelji dužni da obezbjede uslove za razvoj djeteta i osposobe ga za samostalan život, poznate su većini građana. Manje njih upoznato je sa tim ko može biti hranitelj, kao i kakva su prava i dužnosti bioloških roditelja djece koja su smještena u hraniteljsku porodicu. Takođe, nezanemarljiv je broj onih stanovnika koji smatraju da se hraniteljstvom zasniva srodnički odnos između hranitelja i djeteta, kao i da hranitelji mogu upravljati imovinom djeteta. Sve navedeno ukazuje na to da bi pažnju trebalo posvetiti promociji hraniteljstva, kao i edukaciji građana o ovom obliku zaštite djece bez roditeljskog staranja.
- S druge strane, stanovnicima Crne Gore je usvojenje znatno poznatija tema. Ono što je većini nepoznanica jeste postojanje potpunog i nepotpunog usvojenja, kao i razlike između ova dva tipa usvojenja. Pored toga, manje građana zna za mogućnost upravljanja imovinom djeteta, a izvestan broj tvrdi da usvojioci primaju mjesečnu nadoknadu od države.
- Veliki broj građana nije u stanju da specifikuje razliku između hraniteljstva i usvojenja. Oni građani koji su u stanju da specifikuju razliku, najčešće navode privremeni karakter hraniteljstva.
- Generalno gledano, stavovi prema hraniteljstvu i usvojenju su uglavnom pozitivni. Preovlađuje mišljenje da hraniteljske i usvojiteljske porodice mogu pružiti djeci sve ono što se dobija u porodicama porijekla. Najsnažniji motivi koji podstiču na hraniteljstvo i usvojenje su ljubav prema djeci i želja da se nekome pomogne, kao i potreba za ostvarenjem roditeljske uloge. Ipak, dosta građana smatra da se idealno hraniteljstvo završava povratkom djece u svoju biolšku porodicu. S druge strane, značajan procenat građana mišljenja je da hraniteljska porodica nikako ne može zamijeniti biološku, niti da se usvojeno dijete ili dijete koje se nalazi u hraniteljskoj porodici može voljeti jednako kao svoje, kao i da djeca koju su napustili roditelji ne mogu da se oslobode trauma cijeloga života, te da obično imaju probleme u ponašanju i učenju. U skladu sa tim, postoje različite sumnje građana kada su u pitanju problemi sa kojima se suočavaju hraniteljske porodice, a ono čega se ljudi najčešće plaše jesu teško uspostavljanje emotivnog odnosa sa djetetom, kao i problemi sa biološkim roditeljima djeteta. Otuda bi posebnu pažnju trebalo posvetiti edukaciji i razbijanju predrasuda o hraniteljstvu i odnosu dijete-hranitelj, te ukazivanju na dobre strane hraniteljstva. S druge strane, kao prepreke bavljenju hraniteljstvom i usvojenjem najčešće se navode loša materijalna situacija, ali i nedostatak podrške od strane društva i države. Dakle, primjetno je neslaganje između percepcije problema sa kojima se suočavaju hraniteljske porodice i percipiranih faktora koji ljude sprječavaju da se bave hraniteljstvom; dok su opaženi problemi unutrašnje prirode, prepreke potiču iz okruženja, a ne od samih pojedinaca.
- Zainteresovanost za hraniteljstvo i usvojenje je na jako niskom nivou, što dodatno ukazuje na neophodnost motivisanja građana Crne Gore kroz snažne kampanje, ali i na potrebu da se procedure pojednostave i približe građanima.
- Kada je riječ o prihvatljivosti djece različitih karakteristika, većina građana ne pokazuje spremnost da preuzme brigu o djetetu čiji su roditelji na odsluženju zatvorske kazne ili su zavisnici od narkotika ili alkohola, kao ni djeci sa intelektualnim ili drugim smetnjama u razvoju, hroničnim oboljenjem, ili pak djeci romske nacionalnosti. Upravo je pored podrške porodice, mentalno i fizičko zdravlje djeteta faktor koji u najvećoj mjeri utiče na odluku o hraniteljstvu. Ne treba zanemariti da i sam proces hraniteljstva, kao i visina materijalne nadoknade imaju uticaja na odluku, te bi trebalo poraditi na pojednostavljenju procesa hraniteljstva, kao i na uvođenju nadoknada koje bi zadovoljale potrebe djece.
