5. Kako još COVID-19 utiče na djecu?

Sekundarni efekti mjera za suzbijanje COVID-19 utiču na veliki broj djece širom svijeta.

Oni podrazumijevaju poremećaje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer su zdravstvene ustanove opterećene velikim brojem pacijenata koji žele da se testiraju na COVID-19 ili zato što se pacijenti plaše da potraže njegu u bolnicama koje su određene za COVID zbog straha od infekcije. Dugotrajno zatvaranje škola sada utiče na stotine miliona djece širom svijeta. Djeca pate i zbog odvojenosti od bolesnih roditelja/staratelja, zbog manjih prihoda domaćinstva jer roditelji ne mogu da idu na posao, kao i od psihičkog stresa zbog straha da će biti zaraženi ili prisiljeni da ostanu u svojim domovima nedjeljama.

Takođe, djeca mogu biti izložena štetnoj i opasnoj društvenoj stigmi i diskriminaciji usmjerenoj na određenu populaciju – naročito kinesku i istočnoazijsku – uključujući i zaražene osobe, članove njihovih porodica, zdravstvene radnike i druge zaposlene koji rade na terenu.

Stresori koji su specifični za epidemiju COVID-19 uključuju: (a) rizik od zaraze i infekcije, posebno ako način prenošenja COVID-19 nije 100 posto jasan; (b) uobičajeni simptomi drugih zdravstvenih problema (npr. povišena temperatura) mogu se pogrešno smatrati onima koji su u vezi sa COVID-19 i dovesti do straha od zaraze; (c) roditelji i staratelji mogu osjećati zabrinutost zbog toga što će njihova djeca biti sama kod kuće (zbog zatvaranja škola), bez odgovarajuće njege i podrške; (d) rizik od pogoršanja tjelesnog i mentalnog zdravlja ranjivih pojedinaca, na primjer djece, starijih odraslih osoba i osoba s invaliditetom ukoliko su oni koji vode brigu o njima smješteni u karantin, posebno ako drugi vidovi njege i podrške nisu uspostavljeni.

Adekvatno reagovanje na COVID-19 evidentno nalaže mnogo više od kontrolisanja epidemije. Mjere za suzbijanje virusa trebalo bi da budu proporcionalne riziku, te je potrebno uzeti u obzir njegove potencijalne posljedice na svakodnevni život i rad ljudi.

UNICEF radi na boljem razumijevanju i ublažavanju najštetnijih uticaja na djecu i porodice. Ovo podrazumijeva  davanje smjernica i savjeta vladama, nastavnicima i upravama škole, kao i roditeljima, o tome kako da najbolje zaštite sebe i porodicu, istovremeno vodeći što je moguće normalniji život.