Media centre

Media centre - Introduction

Stories & videos (2018)

Stories & videos (2017)

Stories & videos (archive)

Campaigns

UNICEF Montenegro National Goodwill Ambassador

Publications

Surveys

UN Convention on the Rights of the Child / UN Konvencija o pravima djeteta

Ethical guidelines for reporting on children

Vacancies & tenders

Contact Information for Journalists

 

Stakić: Neophodna specijalizacija isključivo za rad s maloljetnicima u sukobu sa zakonom

PODGORICA, 23. April 2018 - Profesor američkog Pen Stejt Univerziteta Đurađ Stakić je kao konsultant UNICEF-a počev od 2005. godine dao značajan doprinos reformi sistema dječje i socijalne zaštite, kao i reformi sistema maloljetnićkog pravosuđa u Crnoj Gori.


Profesor Stakić daje intervju o reformi crnogorskog sistema maloljetničkog pravosuđa u Podgorici tokom februara 2018 - UNICEF Montenegro 2018/Dusko Miljanic

Nedavno je obučavao profesionalce koji će raditi u zatvoru za maloljetnike, čija se zgrada gradi u okviru Zatvora za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Podgorici. U intervjuu, koji je tim povodom dao predstavništvu UNICEF-a u Crnoj Gori, podsjeća na neophodnost specijalizacije profesionalaca za rad isključivo s maloljetnicima.

Profesore Stakiću, u Crnoj Gori ste od 2005. godine u više navrata dali doprinos reformi sistema maloljetničkog pravosuđa. Kako ste zadovoljni dosadašnjim reformama i tretmanom maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom?

Ni najmanje ne sumnjam u to da novi, sveobuhvatan i na mnogo načina inovativan zakon u vezi s maloljetničkim pravosuđem u Crnoj Gori, koji je u potpunosti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta i nizom međunarodnih standarda i preporuka, predstavlja kapitalno dostignuće reformskih napora UNICEF-a i Vlade Crne Gore.

Crna Gora bi trebalo da bude ponosna na vrijednosti, principe, koncepte i empirijske dokaze koji se nalaze u osnovi ovog zakona i da nastavi s izradom smjernica i priručnika koji će pomoći u dosljednoj primjeni kako onoga što je napisano, tako i duha koji proizilazi iz ovog velikog pravnog okvira.

Treba pomenuti i reorganizaciju ustanova i servisa za maloljetnike s orijentacijom na programe koji se nude u zajednici, kao i značajno poboljšanje uslova i kvaliteta programa koji se nude u jedinoj vaspitnoj ustanovi koja se bavi institucionalnom zaštitom djece u sukobu sa zakonom u Crnoj Gori (Centar „Ljubović”).

Sjajno je što će novi zatvor za maloljetnike biti odvojen od onog za odrasle. Međutim, zabrinutost izaziva nedoumice kako će zaposleni koji su obučeni za rad s odraslima i koji imaju iskustvo u radu s odraslima sada maloljetnicima pružiti specijalni i sofisticiraniji tretman, čiji je cilj njihova potpuna rehabilitacija.

Obučavali ste profesionalce koji treba da rade u novoizgrađenim prostorijama zatvora za maloljetnike. Kakvi su vaši utisci nakon te obuke?

Bio sam impresioniran velikim interesovanjem učesnika pomenutog programa obuke, sposobnošću da uče i spremnošću da prilagode svoj rad novim pristupima i metodama.

Tokom obuke, učesnici su saznali nove stvari o: (1) specifičnosti razvoja u toku adolescencije i razlikama između odraslih i maloljetnika u načinu razmišljanja, emocijama i ponašanju; (2) najsavremenijim teorijskim konceptima i istraživanjima o maloljetnicima u sukobu sa zakonom; (3) etičkim principima i standardima maloljetničkog pravosuđa; (4) metodologijama za izradu i pružanje individualnih tretmana, kao i za motivisanje i podržavanje maloljetnika da se promijene i ponovo uključe u društvo.

Neki od ovih učesnika rade puno radno vrijeme s odraslima, neki djelimično rade s maloljetnicima, a oni koji većinom rade s maloljetnicima boje se da će uskoro morati da rade i druge stvari koje su bitne za ZIKS kao ustanovu. Oni su zabrinuti, jer ne znaju da li će im biti dozvoljeno da se specijalizuju samo za rad s maloljetnicima.

Dijelim njihovu zabrinutost, jer im je potrebno stalno usavršavanje, podrška i nadzor, ako je to moguće, kao i dozvola da se posvete maloljetnicima. Ako se to ne bi dogodilo, a princip bio ‒ „Uzmi ili ostavi“, uskoro bismo se vratili na „stari dobri način“ rada s odraslima, a našim maloljetnicima bilo bi uskraćeno pravo na razvojno prilagođen i efikasan tretman. U tom slučaju, ZIKS i Ministarstvo pravde preuzeli bi odgovornost za izlaganje maloljetnika štetnim intervencijama i praksama.

Šta je najvažnije da profesionalci usvoje nakon obuke?

Drago mi je što mogu da primijetim da su učesnici u formularima za evaluaciju obuke skoro jednoglasno izjavili da će dramatično promijeniti – unaprijediti svoj opšti pristup, stavove i odnos prema maloljetnicima. Tačnije, toplo će ih i bezuslovno prihvatiti, vjerovaće u njihovu sposobnost i spremnost da se promijene i nikada neće odustati od njih, čak i kada izgleda da su sâmi maloljetnici izgubili nadu da to mogu učiniti.

Zahvaljujući novostečenim znanjima i vještinama njihovih vaspitača/terapeuta, koje će biti praćene stavom „Da, ti to možeš ‒ Mi možemo pomoći“, vjerujem da će maloljetnici u zatvoru za maloljetnike razviti prosocijalan stav i ponašanja, te postati produktivni građani ovog sjajnog društva i lijepe zemlje, kojoj se zaista divim.

Vaše konsultantske usluge UNICEF-u u Crnoj Gori bile su pro bono. Koji su razlozi za takav pristup?

Proveo sam dosta vremena i imao privilegiju da radim s timom posvećenih ljudi iz kancelarije UNICEF-a, profesionalaca iz oblasti maloljetničkog pravosuđa u Crnoj Gori, pa čak i da direktno radim s djecom u Centru „Ljubović”. Veliko mi je zadovoljstvo što mogu da kažem da sam se sve vrijeme osjećao prihvaćenim i da su se prema meni odnosili kao prema „jednom od njih“. S ponosom ću nastaviti da to radim i ubuduće, sve dok sam potreban djeci, porodicama i stručnjacima iz Crne Gore.

Trenutno predajem na Univerzitetu u Beogradu, kao stipendista Fulbright International Scholar Programa. Ovo je vrijeme zimskog raspusta i, s dozvolom Ambasade SAD-a u Beogradu, rado dolazim u Podgoricu kako bih osnažio one koji će osnaživati maloljetnike u zatvoru.

 

 
Search:

 Email this article

unite for children