Media centre

Media centre - Introduction

Stories & videos (2017)

Stories & videos (archive)

Campaigns

UNICEF Montenegro National Goodwill Ambassador

Publications

Surveys

UN Convention on the Rights of the Child / UN Konvencija o pravima djeteta

Ethical guidelines for reporting on children

Vacancies & tenders

Contact Information for Journalists

 

Mediji i prava djeteta – priručnik za novinare

Medijski poslanici i prava djeteta

Novinari su šampioni ljudskih prava. Oni su oči, uši i glas javnosti i kao takvi skreću pažnju na zloupotrebe službenog položaja i ljudskih prava. Kroz svoj rad, često se izlažući riziku, novinari mogu da podstaknu vlade i organizacije civilnog društva da izvrše promjene koje će ljudima obe-zbijediti bolji život.

Novinari, fotografi i urednici televizijskih i radijskih programa često prikazuju nedaće s kojima se suočavaju djeca koja se nalaze u oko-lnostima izvan njihove kontrole, odnosno djeca podvrgnuta zlostavljanju i eksploataciji od strane odraslih. Međutim, jednako je važno da se i u konvencionalnim vijestima stvari prikažu iz „dječjeg ugla”. Dobar način da se provjeri povoljan učinak izmjene zakona ili fiskalne politike jeste da se, na primjer, razmotri u kojoj mjeri će djeca od toga imati koristi ili štete.

Način na koji mediji predstavljaju ili čak ignorišu djecu može da utiče na odluke koje se donose u njihovo ime i na odnos ostatka društva pre-ma njima. Mediji često prikazuju djecu kao nijeme „žrtve” ili očaravajuća „nevinašca”. Omogućavajući djeci da govore u svoje ime – o svojim na-dama i strahovima, dostignućima i uticaju ponašanja odraslih na njihov život – medijski poslenici mogu podsjetiti javnost da djeca zaslužuju da se prema njima ophodi kao prema individuama.

Konvencija o pravima djeteta

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (u daljem tekstu: Konve-ncija) propisuje šta države i pojedinci treba da čine u cilju promovisa-nja i zaštite nedjeljivih ljudskih prava sve djece. Otkad ju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija jednoglasno usvojila 20. novembra 1989. godine, Konvenciju su ratifikovale sve države svijeta, izuzev Somalije i Sjedinjenih Američkih Država.

Ratifikovanjem Konvencije država preuzima obavezu da djeci obe-zbijedi rast u bezbjednim i stimulativnim uslovima, uz pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, kao i adekvatan životni standard. Izražavajući svoj pristanak da budu vezane Konvencijom, države se saglašavaju da zaštite djecu od diskriminacije, seksualne i komercijalne eksploatacije i nasilja i da posebnu pažnju posvete djeci bez roditeljskog staranja i mladim izbjeglicama.

One na ovaj način takođe priznaju i da djeca imaju pravo:

  • da iskažu svoje mišljenje, posebno o odlukama koje se njih tiču;
  • na slobodu mišljenja, izražavanja, savjesti i vjeroispovijesti;
  • na privatan život i pravo na igru;
  • da osnivaju svoje klubove i organizacije;
  • na pristup informacijama – kako u odnosu na državu tako i u odnosu na medije;
  • da sami saopštavaju ideje i informacije. 

Konvencija utvrđuje standarde na osnovu kojih je moguće ocijeniti napore svake države da poboljša živote djece. Države su dužne da sva-kih pet godina podnesu izvještaj Komitetu Ujedinjenih nacija za prava djeteta. Komitet se sastaje s predstavnicima države i razmatra stavove nevladinih organizacija (NVO), prije nego što preporuči dalje korake koje bi svaka država trebalo da preuzme kako bi ispunila svoje obaveze. Veliki broj zemalja takođe je pristao da bude vezan odredbama Faku-ltativnih protokola, uz Konvenciju o pravima djeteta, koji se odnose na uključenost djece u ratne sukobe, trgovinu djecom, prostituciju i po-rnografiju. Ovi Protokoli stupili su na snagu 2002. godine i od država zahtijevaju da podnose posebne izvještaje o naporima koje ulažu u cilju borbe protiv pomenutih oblika eksploatacije.

Veliki broj zemalja takođe se saglasio da implementira „Protokol iz Palerma”, uz Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, koji je potpisan u decembru 2000. godine i odnosi se na trgovinu ženama i djecom.

Sve države članice Ujedinjenih nacija saglasile su se da rade na posti-zanju osam Milenijumskih ciljeva, koji bi trebalo značajno da unaprijede živote djece. Najmanje 150 zemalja takođe je ratifikovalo Konvenciju 182 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju najgorih oblika dječjeg rada (uključujući i seksualnu eksploataciju), koja je stupila na snagu 2000. godine. Godine od 2001. do 2010. proglašene su Međunarodnom dekadom kulture mira i nenasilja za djecu svijeta; dok su godine od 2003. do 2012. UN dekada pismenosti. Sva ova nastojanja i ciljevi vezani za unapređenje života djeca novinarima daju bogat rudnik ideja za priče. Kontrola od strane medija predstavlja jednu od najboljih garancija da će biti uloženi značajni napori kako bi se postigla stvarna promjena u životima djece. 

Download full publication in PDF

 

 

 
Search:

 Email this article

unite for children