„Uvijek imamo razlog za boriti se dalje.“

Filip (17) svojom životnom radošću pomaže da se i drugi osjećaju bolje

Marina Knežević Barišić
Filip i mama Marina
Ilej/UNICEF
04 Kolovoz 2021

„Prijatelji su mi važna podrška. Ponekad mislim da sam im sigurno dosadna čak im i kažem da me upozore ako jesam, ali tu su uz mene, uvijek. Pomaže kad te netko sasluša kad si u nekoj teškoj fazi, a bilo je i bit će takvih teških trenutaka“, kaže nam Marina Brajković, Filipova (17) mama.

 

UNICEF

Marina nam je rekla da je Filip veseljak koji voli zbijati šale, a u to smo se i sami uvjerili kada smo ih posjetili.

Filip je razigran, raspoložen, veseo. On je desetero djece u jednom. Deset različitih karaktera. Veliki veseljak. Njemu je samo da se nešto događa, on ne voli smiren način života, tako smo navikli od početka. Mora se kretati, mora biti društvo“, kaže nam Marina.

Svi ga kaže vole, a priznaje da su ga pomalo i razmazili no nije joj, dodaje, zbog toga nimalo žao. Kad joj je teško, kad je savlada umor, Filipova životna radost je diže i daje snagu za dalje.

Filip i mama Marina se smiju
Ilej/UNICEF
Filip i mama Marina se smiju
Ilej/UNICEF

„On dođe i kaže mi neku rečenicu, riječ.  Ja sam kao malo dijete, odmah sretna, jednostavno tuga ode, živi se dalje i nekako, najgori period je prošao“, podijelila je s nama Marina.

Početak je, kaže nam, bio najteži. Filip se rodio i dobio brojne dijagnoze, podrške je, smatra Marina, bilo premalo kao i informacija koje bi nam pomogle u brizi za dijete s toliko dijagnoza.

„Onda sam se pokrenula, počela sam sama istraživati, učlanila sam se u knjižnicu, nismo imali ni nekih financijskih mogućnosti… Suprug je bio na terenu, a ja sama s dvoje djece. U 17 godina bilo je teških trenutaka. Naš dan počinje u pola šest i traje do deset, jedanaest sati. On ima snage, ali nekad ja nemam. Bude faza kad mislim da ne mogu ništa, da neću više moći izdržati, ali prijatelji dođu, porazgovaramo, utješe me i sve je u redu. Sretna sam što je Filip toliko napredovao. Istina, tu su pelene, hranjenje, ali to mi ne predstavlja problem. Uvijek mislim, ima djece koja ne mogu hodati pa ih roditelji trebaju dizati, nositi, koja jedu uz pomoć sonde ili trebaju različite aparate da bi mogla disati i slično, pored toga, pelena i hranjenje mi ne izgledaju toliko teško. Na to gledam kao na našu rutinu, dio svakodnevice“, iskreno kaže Marina i dodaje: „Uvijek imamo razlog za boriti se dalje.“

UNICEF

Obitelj živi u Slavonskom Brodu, gdje je, kao i u mnogim drugim krajevima, teško doći do usluga koje su važne za razvoj djece s teškoćama i njihovim obiteljima. U Hrvatskoj samo jedno dijete od troje djece s teškoćama, korisnika naknada temeljem teškoće, ima pristup uslugama dnevnog boravka, psihosocijalne podrške i rane intervencije, dok je stanje u područjima s najnižim indeksima razvijenosti još lošije.

UNICEF-ova kampanja „Pretvorimo teškoće u mogućnosti“ čiji je dio i humanitarna utrka Mliječna staza za cilj ima uspostavljanje i proširenje usluga dnevnog boravka za djecu s teškoćama, uvođenje grupne psihosocijalne podrške za djecu s teškoćama i kvalitetnih programa podrške za roditelje djece s teškoćama na područjima gdje takvih usluga nema ili su nedostatne.