Sreća i osmijeh na terapiji

Viktora smo upoznali za vrijeme senzorne terapije u kojoj jako uživa. Nije to, kaže nam njegova mama Ljiljana, ništa neobično, jer Viktor je izrazito aktivan dječak i uživa biti u pokretu. „Viktor jako voli sve aktivnosti vani. Raduju ga ljuljačke, a najviše voli trampolin. Trenutno je fasciniran balonima svih boja i oblika, a zaigra se i s autićima i jednostavnim slagalicama. Viktor ima teškoće komunikacije i dijagnozu iz spektra autizma. Vjerojatno je pomalo neuobičajeno s obzirom na dijagnozu, no on voli biti okružen i s odraslima i s djecom. Komunicira na jedan svoj način i trenutno je u fazi da se jako voli maziti i baš traži fizički kontakt“, podijelila je s nama Ljiljana.

Ovaj nasmijani dječak uskoro će napuniti devet godina. S ranom intervencijom počeli su kada je Viktoru bilo dvije i pol godine. Svaki su tjedan i po nekoliko puta putovali u Zagreb i nazad kući, u malo mjesto Voloder kraj Popovače. Išli su u više ustanova u Zagrebu, na različite vrste terapija, no Viktoru je to bilo jako naporno. Putovanja i prometni zastoji bi ga izmorili te nije uspijevao dobiti maksimum iz terapija na koje su ga vodili jer bi jednostavno bio preumoran. Na terapije su išli u Zagreb jer u Sisačko-moslavačkoj županiji ne postoji pružatelj socijalnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju.

Posljednje dvije godine na terapije dolaze u Udrugu osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije.

"Kad je mjesto gdje dijete ide na terapije bliže, i napredak je veći. Barem je tako bilo kod našeg Viktora. Uhvatio je rutinu koja mu odgovara, a to je izuzetno važno kod djece s teškoćama. Idemo na radnu terapiju i senzornu terapiju. Moram reći da posebno uživa u senzornoj terapiji jer uključuje različite pokrete, a on stvarno uživa biti u pokretu, skakati, ljuljati se pa mu to jako odgovara i pomaže."

Viktor je bio uključen u redovan vrtić i to mu je mnogo pomoglo u socijalizaciji. Sada je uključen u poseban razredni odjel u školi u kojem mu pomaže asistentica koja se jako trudi i željela bi se dodatno educirati, ali nema mnogo prilika za to.

U školi Viktor provede oko tri sata dnevno. „Lijepo reagira na djecu i voli se družiti. U školi rade onoliko koliko on može, jer je Viktor dosta aktivan i vrlo rijetko komunicira riječima. Ponekad nas iznenadi i kaže mama piti, da, ne i slično. Iako uglavnom mogu pretpostaviti što želi ili treba, dogodi se da ga ne razumijem. To vodi u frustracije. Najteže mi je kad ne znam što je uzrok, a on mi ne može reći“, kaže nam Ljiljana i dodaje kako bi im kao obitelji puno značila sustavna psihosocijalna podrška, da porazgovaraju sa stručnjacima i s drugim roditeljima djece s teškoćama koji prolaze kroz slične izazove.

"Djeca poput Viktora trebaju adekvatnu i kontinuiranu podršku i uključivanje u društvo. Samo tako mogu napredovati, a to je u interesu djeteta, obitelji i cijele zajednice."

Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije pruža podršku djeci s teškoćama i njihovim obiteljima u Sisačko-moslavačkoj županiji, no potresi su značajno ugrozili njihov rad i trajno oštetili prostor za pružanje terapija u Sisku. UNICEF je do sada uložio 368 tisuća kuna kako bi do veljače 2022. godine podržao zadržavanje radnih mjesta stručnog tima zaposlenog u udruzi, održavanje radne terapije i terapije senzorne integracije, kao i uspostavu fizioterapije – nove terapijske usluge u sklopu rane intervencije za djecu do osam godina.