Sara i tata Zoran: zvijezde Mliječne staze 2020.

Cilj ovogodišnje humanitarne utrke Mliječna staza je podrška djeci s teškoćama kroz osiguravanje pristupa senzornoj terapiji u dijelovima Hrvatske gdje ona nije dostupna. Zvijezde vizuala za promociju utrke su i Zoran i Sara koji su sudjelovali na prošlogodišnjoj utrci. Sara (24) kaže da nije mogla vjerovati kada je vidjela da su ona i tata na plakatima.

„I to je jedan vid uključivanja djece i mladih  s teškoćama u društvo. Puno ljudi nas je prepoznalo na plakatu i dalo nam podršku“, kaže Zoran.

Sara jako voli sudjelovati s tatom na utrkama: “To mi je uzbudljivo i veseli me jer ima puno ljudi i svi su sretni. Najdraži mi je start kad mogu početi glasno navijati. Volim kad ja i tata jurimo i pretječemo ostale trkače i kad nam plješću i bodre nas pri ulasku u cilj.“

Kako mu je velik izazov pronaći aktivnost koja će mu pomoći da ostane u formi, a za koju bi pronašao vremena, Zoranu je trčanje idealna aktivnost jer, kaže, ne oduzima mnogo vremena što mu je važno. Kad god je moguće Zoran na utrke vodi i Saru. Njemu je to trening, a Saru oduševljava pozitivna atmosfera i druženje sa sudionicima. Prva UNICEF-ova utrka Mliječna staza 2017. bila je i Zoranova prva utrka na 10 kilometara. Tada je primijetio da mnogi ljudi guraju kolica s djecom. Ideja je rođena!

„Tad mi je palo na pamet da bi mogao uključiti i Saru. Često trkači tijekom utrke požele pomoći pa tako moram spomenuti trkača Josipa iz Rijeke koji je na Mliječnoj stazi 2018. gurao Sarina kolica gotovo cijelu utrku na zadovoljstvo sviju. Isto tako je prijatelj Miljac u Zadru prošao sa Sarom 10 km, kao i Meli na adventskoj utrci. Ovogodišnji Wingsi su bili virtualni pa je Meli organizirala zajedničko trčanje s djecom iz ulice koja su s veseljem pogurala i Saru. Na utrkama smo stekli mnoge nove prijatelje. Lani smo bili na rehabilitaciji u Veloj Luci i u to vrijeme se održavao trail na otoku Mljetu što nam je bilo jako blizu. Problem mi je bio kako to izvesti sa Sarom no susretljivošću organizatora sve je ispalo savršeno. Sara je bila zadužena za dodjelu medalja u cilju kao volonterka. Tako sam ja neopterećeno uživao u ljepotama Nacionalnog parka, a Sara je bila izvan sebe od ponosa i sreće zbog svoje uloge u ciljnoj ravnini“, ispričao nam je Zoran.

Veseli dvojac rado puni baterije šetnjama po Gornjem Gradu i u prirodi - na Sljemenu, u hladovini uz potok Bliznec i u Maksimiru. Koliko si mogu priuštiti odu i na more jer Sara to jako voli, a plivanje joj je i izvrsna terapija. Tijekom godina, Sara je išla i ide na brojne vježbe i terapije, a Zoran je kao roditelj dobro upoznat s važnošću rane intervencije: „Struka kaže da je prvih nekoliko godina ključno i da se u tom razdoblju može najviše postići terapijama i vježbama, tako da smo od početka davali sve od sebe pa i puno više od naših mogućnosti kako bismo Sari omogućili što joj je potrebno. Naravno, nastavili smo istim tempom i dalje. Sara sad ima 24 godine tako da ne znam kakva je danas situacija. Tada, dok je ona bila mala, roditelji su se snalazili na različite načine, terapijama koje nudi zdravstveni sustav, privatno i odlaskom u inozemstvo, koliko i kako si je tko mogao priuštiti. Najčešći izvori informacija bile su razmjene iskustava između roditelja.“

Svjestan je kaže da su obitelji koje žive u Zagrebu u prednosti jer je tu mnogo više ponuđenih mogućnosti i smatra da bi podrška trebala biti jednako dostupna svakom djetetu bez obzira na mjesto stanovanja, imovinski status i bilo koji drugi razlog. Najveći izazov je velika administracija da bi se ostvarilo neko pravo što iziskuje mnogo vremena i truda. Važno je, kaže Zoran biti uporan i strpljiv što većina roditelja djece s teškoćama i jest. Svi su oni kaže u potpunosti svoj život podredili brizi i njezi o svojoj djeci.

Sara je, kaže Zoran, njegova velika životna učiteljica.

„Ona se raduje svakom novom danu, istinski uživa i u malim stvarima, vedra je i pozitivna, uporna, borac. Društvena je, voli obiteljska i druženja s prijateljima, izlete, kazalište, kino. Obožava boraviti u Centru Dubrava gdje s vršnjacima provede dan zabavno i radno. Sari treba pomoć oko osnovnih potreba, hranjenja, oblačenja, higijene. Ne može samostalno hodati no trudi se biti samostalna u skladu sa svojim mogućnostima. Voli sudjelovati u kućanskim poslovima, primjerice, pomagati u kuhanju, ići u nabavke, bez problema joj mogu povjeriti razvrstavanje rublja i ubacivanje u perilicu, većim djelom se sama obuće, što potraje no to joj dođe kao radna terapija. Sudjeluje aktivno u obiteljskim planiranjima i dogovorima. Velika pomoć mi je cijelo vrijeme razumijevanje sviju u tvrtki u kojoj radim već više od 25 godina i bez te pomoći ne bi mi bilo moguće brinuti o obitelji i o Sari. Proteklih desetak i više godina bilo nam je iznimno teško jer je Sarina mama, moja supruga prolazila zadnju fazu duge i iscrpljujuće bolesti, multiple skleroze. Posljednjih nekoliko godina života bila je u potpunosti nepokretna. Unutar godine dana Sara je ostala bez mame i obje bake no sve je to iznenađujući hrabro podnijela, otplakala i nastavila dalje život, u novim okolnostima. Sada joj se ponovno vratio osmijeh na lice i životna radost. Kao i svakome i Sari je potrebno puno ljubavi i pažnje, ali još više ljubavi pruža“, podijelio je s nama Zoran.