Podrška društva za Evin veliki napredak

Djeca s teškoćama trebaju podršku i prihvaćanje okoline i jednake mogućnosti

Marina Knežević Barišić
Eva i Fran
Miljenko Hegedić/UNICEF
26 Listopad 2021

"Eva voli plesati, naučila je i nas. Voli i skakati na lopti, čitati knjige i slagati slagalice. Mi njoj pomognemo ako joj nešto ne ide“, tako su nam Evu (7) opisali Iva, dva Frana, Amaja i Gabrijel, prijatelji iz njezine vrtićke grupe Vjeverice.

Kada je krenula u svoj vrtić u Požegi, Eva nije mogla samostalno jesti, odjenuti se ili obuti tenisice. Zahvaljujući velikom trudu odgojiteljica i podršci svojih prijatelja, sada Eva sve to zna i može.

„Stvarno je bilo teško, ali upornošću teta koje su se zaista trudile oko nje, Eva je sad stvarno curica koja samostalno sjedi za stolom, doručkuje, ruča, kad se ide prati ruke, stoji u redu, čeka svoj red“, podijelila je s nama Evina mama, Danijela Franjetić.

„Svi smo postali dio jedne male zajednice tako da Eva jako dobro funkcionira među nama“, dodala je odgojiteljica Veselka Devčić.

„Važna je komunikacija s roditeljima. Pokušavamo se usavršavati na tom području kada god je moguće. Potreban nam je edukacijski rehabilitator, nažalost to je deficitarno zanimanje no u potrazi smo i nadamo se da će se i to dogoditi. Želimo imati stručni tim, stručnu službu koja će brinuti baš o djeci s teškoćama“, kazala nam je Sanela Kovačević, ravnateljica DV Požega.

Eva na poligonu u vrtiću
Miljenko Hegedić/UNICEF
Eva jede u vrtiću
Miljenko Hegedić/UNICEF

Eva je morala biti borac od prvog dana života. Rođena je u 31. tjednu trudnoće te je prve mjesece provela u bolnici. Kao neurorizično dijete, odmah po izlasku iz bolnice, priča nam Danijela, Eva je krenula s različitim terapijama.

„Krenuli smo s terapijama u Poliklinici Zlatni cekin u Slavonskom Brodu i tamo su stvarno prekrasni ljudi, terapeuti i zaista smo imali jako lijepu suradnju s njima. Evin razvoj i napredak išli su od početka sporije nego kod djece redovitog razvoja. Kad smo primijetili da Eva ne komunicira s nama, da ne komunicira sa svojom najbližom rodbinom, da nema kontakta očima, da nema pokaznu gestu, zabrinuli smo se i obratili se stručnjacima“, priča nam Danijela.

Sve je upućivalo na spektar autizma što se kasnije i pokazalo točnim. Velik izazov s kojim se suočavaju obitelji djece s teškoćama u ovom kraju je nedostatna podrška.

„Terapije su dostupne samo u našoj bolnici u Požegi, a kako je djece s teškoćama mnogo, to se svede na polusatni termin kod logopeda svakih dva tjedna. To je jako, jako malo. Premalo za napredak, za razvoj. Mi, kao i ostali roditelji iz Požege i okolice prisiljeni smo djecu voditi na privatne terapije, a za to su nam najbliži Slavonski Brod do kojega nam treba sat vremena i Osijek do kojega putujemo dva sata. U jednome smjeru. Osim što iziskuje novac za terapije i put, tu je i vrijeme. Mi imamo samo Evu, ali postoje obitelji koje imaju dvoje, troje djece. Zamislite koliki je njima izazov svakih nekoliko dana odvojiti po 5 ili šest sati samo kako bi djetetu osigurali priliku za napredak“, priča nam Danijela.

Vrtić, djeca urednog razvoj i angažirane odgojiteljice pokazale su se iznimno važnim djelom slagalice Evinog napretka. Nažalost i to je više iznimka nego pravilo. Većina djece s teškoćama nema priliku ići u vrtić čime gube važnu priliku za razvoj svojih potencijala.

„Nemamo dovoljno stručnjaka u vrtićima, djeca ostaju neupisana ne zato što nema mjesta nego zato što ih ne žele primiti. Što se tiče nekakvih izvan vrtićkih ili izvanškolskih aktivnosti, to ne postoji u našem kraju. Znači, odvesti dijete s teškoćama na nekakav ples, na nekakvu sportsku aktivnost, znači nema apsolutno ništa“, kaže nam Danijela.

Eva i mama Danijela u senzornoj sobi koju uređuje udruga roditelja djece s teškoćama "Mali Princ".
Miljenko Hegedić/UNICEF
Eva i mama Danijela u senzornoj sobi koju uređuje udruga roditelja djece s teškoćama "Mali Princ".

Roditelji djece s teškoćama osnovali su nedavno Udrugu Mali princ i pokrenuli opremanje senzorne sobe. Podršku su dobili od lokalnih poduzetnika.

    UNICEF

    „Mi prostor imamo i uredit ćemo ga do kraja godine, nadam se da ćemo prikupiti sva sredstva koja nam trebaju za opremiti tu senzornu sobu do kraja. I onda nam samo trebaju stručne osobe koje bi radile s našom dječicom“, kaže Danijela, svjesna da bi upravo nedostatak stručnjaka mogao biti najveći izazov.

    Uz ljubav svojih najbližih djeca s teškoćama trebaju podršku i prihvaćanje okoline i jednake mogućnosti. To je ono o čemu sanjaju njihovi roditelji, jer djeci s teškoćama potrebne su prilike za razvoj i napredak kako bi razvili sve svoje potencijale.

    UNICEF kroz kampanju "Pretvorimo teškoće u mogućnosti", uz pomoć Vaših donacija za cilj ima:

    • uspostavu i proširenje usluga dnevnog boravka i grupne psihosocijalne podrške 
    • uvođenje kvalitetnih programa podrške za roditelje djece s teškoćama
    • edukaciju za stručnjake koji rade s djecom i obiteljima
    • inkluzivno predškolsko obrazovanje
    • nabavku didaktičke i druge opreme.
    Podržite djecu s teškoćama