Podrška izbjeglim obiteljima u Poljskoj

Naša kolegica Martina Tomić Latinac, koja ima bogato iskustvo rada na zaštiti i pružanju podrške izbjeglim obiteljima, u travnju je boravila u Poljskoj, koja je primila gotovo 4 milijuna izbjeglih obitelji, kako bi pomogla u osnivanju ‘Blue Dot’ centara i osiguravanju kvalitetne podrške djeci i njihovim obiteljima:

„’Blue Dot’ centri su mjesta gdje svako dijete i obitelj može dobiti ključne informacije, psihosocijalnu podršku ili pravni savjet o načinu registracije svog boravka i ostvarivanju prava. Djeca se imaju priliku u sigurnom okruženju odmoriti, igrati se s vršnjacima ili dobiti prvu psihološku pomoć, dok majkama s malom djecom služi kao mjesto za odmor, obavljanje higijene, te preuzimanje higijenskih potrepština i čiste odjeće za djecu. Tamo mogu dobiti i svaku drugu podršku ili povezivanje s drugim pružateljima usluga, ovisno o potrebama“ kaže nam Martina i dodaje da je njezina uloga i podrška sustavu u Poljskoj kako bi se bolje nosio s velikim i naglim opterećenjem.

Koliko je pritisak velik, dovoljno govori informacija da je broj stanovnika u Varšavi u tek nekoliko tjedana porastao za ogromnih 20 posto i dodaje: „Za razliku od drugih zemalja, većina obitelji koje su stigle u Poljsku želi ostati ovdje kako bi bili blizu članovima obitelji koji su ostali u Ukrajini. Samo u Varšavi treba osigurati odgovarajuću zaštitu, pristup obrazovanju, zdravstvenu skrb i psihosocijalnu podršku za 100.000 djece. Velik je izazov i osigurati i potrebnu podršku djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Naime, Ukrajina je zemlja koja ima najveći broj djece u institucionalnoj skrbi u Europi, njih čak 91 tisuću, od čega su 60 posto djeca s teškoćama u razvoju. Do sada je u Poljsku evakuirano više od 6.000 djece iz ukrajinskih ustanova, a sveukupno je u Poljskoj samo do sredine svibnja identificirano 21.000 djece bez pratnje roditelja ili zakonskog skrbnika. Svakom tom djetetu važno je osigurati sigurnost i odgovarajuću podršku. To je zaista jako veliko opterećenje za poljski sustav zaštite djece te s nadležnim ministarstvom i distriktima, kako ovdje zovu regije, radim na izradi operativnog plana koji će osigurati dovoljan broj socijalnih radnika i drugih potrebnih stručnjaka i smještajnih kapaciteta.”

U Poljskoj, kao i u drugim zemljama koje graniče s Ukrajinom, građani su pokazali veliku solidarnost s izbjeglim obiteljima no u kriznim situacijama uvijek je prisutna i opasnost od trgovanja ljudima i iskorištavanja te je potreban velik oprez i partnerstvo organizacija i institucija koje sudjeluju u pružanju podrške kako bi se zaštitilo izbjegle obitelji.

„Rizici su brojni. Velika je solidarnost i mobilizacija građana i volontera. To je dovelo i do velikog broja ljudi koji su samostalno krenuli organizirati prijevoz žena i djece od granice prema drugim europskim zemljama. Kako nije postojao sustav registracije i identifikacije na graničnim prijelazima gdje su ljudi ulazili u Poljsku, jednom kada osoba stupi u prostor Schengena, nema prepreka da putuje dalje u druge zemlje. To je „idealna“ situacija za trgovinu ljudima i ljudskim organima. Majka s djecom koja se nalazi u teškoj situaciji ponekad ne može prepoznati tko ima dobre namjere i stvarno želi pomoći, a tko ima zle namjere i koristi ovu tešku situaciju da nekome nanese zlo. Zato smo u suradnji s kolegama s ukrajinske strane granice pokrenuli niz preventivnih aktivnosti – upute što napraviti kad ti netko ponudi prijevoz i koje mjere poduzeti s ciljem samozaštite. Uz to, u partnerstvu s različitim platformama i društvenim mrežama smo osigurali da ključne poruke, o tome kako se zaštititi od onih koji izbjeglim obiteljima žele nanijeti još veće zlo, stignu do svake osobe jednom kada prijeđe granicu i uđe u Poljsku“, priča nam Martina.

Dodaje da ima priličan broj djece bez pratnje, odnosno djece koja putuju bez roditelja: „Najveći broj takve djece je stigao u pratnji starijeg člana obitelji, ali koji nije roditelj ili odgovorni skrbnik, primjerice s bakom, tetom, starijom sestrom ili bratom koji je tek postao punoljetan. U takvim situacijama važno je na vrijeme registrirati takvu djecu, imenovati skrbnika te pratiti da li obitelj/skrbnik treba nekakvu dodatnu podršku u skrbi i brizi za dijete. Nekada su članovi obitelji koji su preuzeli skrb o djetetu i sami bolesni ili trebaju dodatnu pomoć, tako da je važno pratiti obitelj i pružiti pomoć. Primarno se nastoji dijete, kada god je to moguće, zadržati u obitelji ako je to u djetetovom najboljem interesu. Imali smo i nekoliko slučajeva gdje su djeca doputovala sasvim sama, primjerice tri djevojčice koje su bile razdvojene od svoje bake uslijed kaosa na željezničkom kolodvoru u Lavovu. Djevojčice su ušle u vlak, ali nažalost, baka nije uspjela. U takvim situacijama djeci se osigurava privremena alternativna skrb i psihološka pomoć, imenuje posebni skrbnik te radi na što bržem spajanju s obitelji.“