Nakon što se oporavi od traume uzrokovane potresom, Sabah će ponovno krenuti u školu
Potresi u Turskoj i Siriji
Djevojčica na fotografiji nastaloj prije tek nekoliko dana jest Sabah, mala devetogodišnja Sirijka čije ime znači „jutro”, i čije su djetinjstvo, kao i živote većine sirijske djece mlađe od 12 godina, obilježili rat, sukobi, višestruko raseljavanje i stradanja. Sabin život obilježila je i kiša, koja je uz hladnoću pratila njezine nagle odlaske u nepoznato. O onima koji su se dogodili kada je Sabah imala tek nekoliko mjeseci govori nam njezina majka. O najnovijima, zbog kojih Sabah nemirno luta pogledom, govori nam malena Sabah sama, sjedeći ispred ambulante mobilnog medicinskog tima (u sklopu improviziranog kolektivnog skloništa u lučkom gradu Latakiji) čije djelovanje u Siriji omogućuje UNICEF.
„Bilo je strašno, kišovito i hladno. Uz to, potres stvara buku kakvu do tada nikada nisam čula”, svjedoči Sabah.
Naime, samo dva tjedna nakon nezapamćenih razornih potresa koji su 6. veljače pogodili jugoistočnu Tursku i Siriju, ostavivši iza sebe više od 50 tisuća ljudskih žrtava i tisuće ozlijeđenih, tlo je odlučilo zadati najranjivijoj djeci i njihovim obiteljima u pogođenim područjima nov udarac. Dva dodatna velika potresa 20. veljače rezultirala su daljnjim urušavanjem zgrada, potpunim kolapsom preostale infrastrukture i novim tragičnih izvještajima o još više poginulih i ozlijeđenih ljudi.
Sabah i njezina obitelj prošli su, srećom, bez značajnijih ozljeda. Barem onih vidljivih na prvi pogled. No Sabah je ponovno izgubila dom, njezina škola, kojoj se neizmjerno veselila, potpuno je razrušena, a najviše joj nedostaje lutka koju nije stigla ponijeti sa sobom kada ju je stariji brat, koji je jedini od obitelji bio budan jer je učio do kasno u noć, uspio zgrabiti i iznijeti iz stana dok se kuća oko njih urušavala u prvom naletu velikog potresa.
„Nismo uspjeli sa sobom uzeti apsolutno ništa. Da smo imali vremena, sigurno bih uzela jaknu, kapu i čarape. I cipele, jer su mi čarape, oprostite, mokre, pa mi je hladno. Dugo smo nakon potresa ostali na ulici, cijeli dan, nismo imali kamo. Sada mi, uz jaknu i cipele, najviše nedostaju moje lutke i moje školske knjige”, sramežljivo govori Sabah.
Sirijska djeca prolaze kroz jednu od najsloženijih humanitarnih situacija u svijetu. I prije potresa stanje je u Siriji bilo izuzetno teško, gotovo nepodnošljivo. Pogoršanje ekonomske krize, kontinuirana lokalizirana neprijateljstva nakon više od desetljeća neprestanih sukoba, masovna raseljavanja i razorena javna infrastruktura doveli su do toga da su dvije trećine stanovništva trebale pomoć i prije nove humanitarne katastrofe, čije se posljedice svakodnevno dodatno otkrivaju.
Sada, suočeni s hladnoćom, snijegom i nestašicom osnovnih potrepština – pitke vode, hrane, lijekova, tople odjeće – ova djeca i njihove obitelji hitno trebaju humanitarnu pomoć kako bi preživjeli. Unatoč danonoćnim naporima UNICEF-a i partnerskih organizacija, potrebe pogođenog stanovništva rastu iz dana u dan, a izazovi su brojni i složeni. Razmjeri katastrofe golemi su.
Nadu donosi osoblje UNICEF-ovih medicinskih mobilnih timova, čije intervencije spašavaju živote preživjelih.
„Sabah je dobila terapiju protiv anemije i počinjemo s visokoenergetskom terapijom kako bismo oporavili vašu djevojčicu. Moramo je poslati u bolnicu na daljnje pretrage i čuvati od bronhitisa i zaraznih bolesti koje su se počele širiti kolektivnim smještajem. Je li Sabah već dugo pothranjena?” upitala je dr. Faten Jablawi, voditeljica mobilnog zdravstvenog tima u pokrajini Latakiji, Sabinu majku Ghalieu.
„Sabouha (nadimak za Sabah) je pothranjena od sedmog mjeseca života. Naime, i tada smo, kao i sada, jedne noći tijekom sukoba morali pobjeći iz Idliba. I tada je padala kiša, padalo je previše kiše. Nisam uspjela uzeti ništa, samo sam primila Sabu u jednu ruku, a drugom sam povukla svoje dvoje starije djece. Pobjegli smo, spašavajući živote, samo s odjećom koju smo imali na sebi. Kasnije si nisam mogla priuštiti mlijeko i hranu za Sabu. Ona se od tada nije oporavila. A sada je previše uplašena da bi jela”, govori Ghaliea, zaštitnički držeći krhku, no izuzetno bistru Sabu u svom krilu, zahvalna na ležajima i medicinskoj skrbi koju su dobili u skloništu.
UNICEF-ovi timovi u Siriji na terenu su kako bi u novonastalim okolnostima – koje su stvorile potrebu za hitnim humanitarnim djelovanjem – osigurali distribuciju pomoći koja spašava živote višestruko raseljenim djevojčicama i dječacima i njihovim obiteljima. Govorimo o milijunima djece kojoj je potrebno osigurati, prije svega, hranu i pitku vodu, a onda i zaštitu, psihosocijalnu pomoć, toplu odjeću i higijenske potrepštine. I konačno, potrebno im je osigurati i povratak u školske klupe, kakve god one bile.
„Nedostaje mi moja škola. Bila sam odlična učenica, učitelji nikada nisu dali mojim prijateljima da prepisuju od mene”, govori Sabah, dok joj na spomen škole u rubu usana titra osmijeh nade i vjere da će na kraju sve ipak biti u redu, samo da što prije ponovno uzme školske knjige u ruke.
Glasnogovornik UNICEF-a James Elder nazvao je ovo stanje očajnom „višestrukom traumom nad traumama”.
Jer ovdje svi i svagdje trebaju više podrške. Više pitke vode. Više topline. Više skloništa, više lijekova, više financijske podrške koja će omogućiti preživljavanje i bolju budućnost za Sabu i milijune druge djece u Siriji i Turskoj – poručuju iz Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj pozivajući vas da postanete dio UNICEF-ova odgovora na ovu tešku humanitarnu krizu te da svojom donacijom pomognete u spašavanju života i pružanju pomoći stradaloj djeci i obiteljima!
Donirati možete na unicef.hr ili na UNICEF-ov broj računa:
HR9223600001501092532
poziv na broj 2362-98
model 00
