"Matija u sebi nosi iskru radosti koju prenosi na sve oko sebe!"

Matiju (16) smo upoznali u Malom domu, dnevnom centru za rehabilitaciju djece i mladih u Zagrebu. Matija je zajedno sa svojim prijateljima i uz podršku rehabilitatora vrijedno izrađivao medalje za UNICEF-ovu humanitarnu utrku Mliječna staza 2021.

„Matija je veoma topao, vrlo znatiželjan i veseo. U sebi ima jednu iskru radosti koju prenosi na druge ljude, tako da Matiju imati u društvu, to je zapravo jedna neopisiva zabava. Izrazito je emocionalan, za Matiju bi se zapravo moglo reći osjećam dakle jesam. Instinktivno razumije kako se ljudi oko njega osjećaju i izrazito empatičan, baš je društveno biće, a voli biti i primijećen“, podijelila je s nama Matijina mama Vedrana Kvas.

U Malom domu vlada zaista vesela atmosfera u kojoj djeca i mladi uključeni u njihove programe kroz zabavne aktivnosti i interakciju, razvijaju svoje sposobnosti i talente te dobivaju potrebne usluge. Postojanje ovakve ustanove, u kojoj djeca i mladi s teškoćama mogu biti uključeni u poludnevni ili dnevni boravak, iznimno je važno za djecu s teškoćama i njihove obitelji.

„Matija tijekom dana ima organiziran boravak u Malom domu. Njemu to znači vrijeme za druženje, stvaranje prijateljstava, rehabilitaciju, a za mene mogućnost da nastavim raditi, da mogu privređivati za našu obitelj i biti uključena u društvo. Kada takve usluge nema, vi dobivate dvije socijalno potpuno isključene osobe, što definitivno nije dobro i dugoročno može dati samo loše rezultate“, podijelila je s nama Vedrana.

„Djeca s teškoćama i njihove obitelji trebaju prolaziti kroz slične faze kao i obitelji koje nemaju djecu s teškoćama. Djeca bi trebala ići u vrtić u vrijeme kad i sva djeca idu u vrtić, djeca bi trebala ići u neke aktivnosti ili rehabilitacijske sadržaje kad djeca inače kreću u školu“, kazala nam je Tatjana Petrović Sladetić, ravnateljica Malog doma.

„Matija voli sve u Malom domu. Od prijatelja koji su na prvom mjestu do svih stručnjaka koji s njima rade, teta kuharica, jer Matija je veliki gurman do raznolikih aktivnosti koje ga jako vesele. Koliko mu sve to znači, najbolje vidim kada se približava vikend, jer Matija pokazuje da mu ta dva dana nedostaju prijatelji i aktivnosti i sve što voli u Malom domu“, ispričala nam je Vedrana koja je svjesna da su zaista sretnici jer žive u Zagrebu, gdje su mogućnosti mnogo veće nego u mnogim drugim dijelovima Hrvatske.

„Jako je teško u sredinama u kojima nema nikakve podrške, to su roditelji koji se jako trude, koji se muče, to su djeca koja ne dobivaju ono što bi trebala dobiti. Osnovno pravo svakog čovjeka pa tako i djece s teškoćama je da se druže, da imaju svoje okruženje, da idu u ustanove koje su njima prilagođene, da se obrazuju, da budu dio društva u kojem odrastaju, to bi trebalo biti pod normalno.“

„Mnogi roditelji bi željeli ići raditi, međutim, baš zato što nema adekvatnih rehabilitacijskih sadržaja ili ustanova u gdje bi ustvari njihovo dijete moglo boraviti, oni su primorani ostati doma“, dodala je Tatjana iz Malog doma.

Nažalost, u Hrvatskoj samo jedno od troje djece s teškoćama, korisnika naknada temeljem teškoće, ima pristup uslugama dnevnog boravka, psihosocijalne podrške i rane intervencije, dok je stanje u područjima s najnižim indeksima razvijenosti još lošije. Za djecu s teškoćama koja odrastaju u takvim krajevima, kao i za njihove roditelje, to znači isključenost iz društva i izostanak mogućnosti napretka za dijete.

„Osjetljivost i empatičnost jednog društva očituje se u tome kako se ponaša prema svojim najslabijim, najranjivijim skupinama“, smatra Vedrana.

Upravo zato, važno je osigurati podršku svakom djetetu s teškoćama, kao i njihovim roditeljima, jer ostvarivanje potrebne podrške i usluga ne bi smjelo ovisiti o tome gdje neka obitelj živi.