„Imam prijatelje ovdje. To mi je jako važno jer se volim družiti.“
Kako UNICEF pruža podršku izbjeglima iz Ukrajine
- Dostupni jezici:
- Hrvatski
- English
"Lijepo mi je ovdje u Hrvatskoj. Na igralištu sam pronašao i prijatelja pa skupa igramo nogomet. On se zove Marko, a nekada dođi i njegovi prijatelji pa svi zajedno igramo nogomet. To mi je važno. Jako se volim igrati na ulici i družiti se“, podijelio je s nama Maksim (12), učenik šestog razreda.
Maksim je s majkom Vitom stigao u Hrvatsku još u svibnju 2022., nakon organizirane evakuacije iz grada Černihiva u Ukrajini. Kada je rat započeo, bio je to kaže Vita velik šok za sve:
„Ljudi su normalno živjeli. Svatko je imao svoj posao, svoj dom, nešto svoje. Djeca su išla u školu. Maksim je išao na plivanje, na nogomet. Nije bilo razloga za strah. Živjeli smo u svom domu kojeg sada više nema“, podijelila je s nama Vita.
U Hrvatskoj žive u kolektivnom smještaju, a dani su im ispunjeni različitim aktivnostima.
„Ja i druge žene iz Ukrajine dan započinjemo vježbajući jogu, nakon čega doručkujemo. Maksim se ujutro bavi sportom, a nakon toga ima nastavu na daljinu iz Ukrajine. Slijedi ručak i slobodno vrijeme, a navečer Maksim ide na plivanje“, priča nam Vita, a Maksim dodaje da mu se sviđa u šestom razredu: „Nastava na daljinu mi nije teška. Šesti je razred sličan petom, ali ima nekih novih tema u gradivu. Ponekad se dogodi da nestane struje u Ukrajini pa onda nema nastave. Mnogi satovi se ne održe. Od predmeta volim Ukrajinski jezik i Likovni (op.a. Likovni je u Ukrajini sličan Domaćinstvu. Djeca uče izrađivati stvari, šiti, kuhati i sl.).
Vita ipak vidi i onu drugu perspektivu nastave na daljinu i zabrinuta je zbog budućnosti: „Učiti u školi i ovako, na daljinu, nikako nije isto. Mislim da to dobro razumiju i roditelji i učitelji. Kada izostane nastava na daljinu, moram sama s njim prolaziti gradivo. Naravno, ja se ne razumijem u sve što znači da prvo moram sama sjesti i proučiti nešto kako bih njemu mogla objasniti. Učitelji im izlaze u susret, odrađuju i dodatne sate ako učenici nešto ne razumiju, čak i individualno. Ipak, to nije isto kao kad se ide u školu, kad sjediš u klupi i uživo razgovaraš s učiteljem. Kvaliteta nikako nije ista. Zabrinuta sam zbog toga.“
Zabrinuta je i zbog situacije u njihovoj domovini: „Mi smo ovdje u Hrvatskoj, no vijesti i sve što je ostalo tamo je ipak prisutno u nama. Mi živimo s time što nam je ostalo u Ukrajini. Samo se nadamo što skorijem miru i povratku.“
UNICEF u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Split u kolektivnom smještaju osigurava grupnu i individualnu podršku, a uređen je i prostor za igru i druženje, za sudjelovanje u nastavi na daljinu i održavanje radionica.
„Kolegica i ja imamo svakodnevne susrete s majkama i skrbnicima na kojima razgovaramo o aktualnim temama koje njih muče“, kazala nam je psihologinja Josipa Herceg.
„Dobro se brinu i za djecu i za odrasle, stalno paze na nas. Osobito mnogo pozornosti pridaju našoj djeci, kazala nam je Vita i dodala: „Jako mi je važno izraziti veliku zahvalnost svima u Hrvatskoj. Ranije nisam ni znala da postoji takva zemlja, Hrvatska, i da su ovdje tako divni ljudi, doslovno svi i svugdje. Stvarno je tako. Na koga god da smo nailazili, nisam naišla ni susrela loše ljude. Svi su dobri, spremni pomoći. Hvala svima od srca.“
