Moramo vratiti djecu u školu – ali ne može sve biti po starom
Zajedničko pismo Henriette Fore i Jutte Urpilainen
“Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga, jedna olovka mogu promijeniti svijet.“ Ove riječi dobitnice Nobelove nagrade Malale Yousafzai ne mogu zvučati točnije i aktualnije. Osigurati kvalitetno obrazovanje za djevojčice i dječake širom svijeta način je kako ćemo izgraditi bolji, održiviji, ravnopravniji i mirniji svijet.
Globalno zatvaranje škola kao reakcija na pandemiju bolesti COVID-19 rezultiralo je narušavanjem obrazovanja djece bez presedana, i na neki je način pogodilo više od milijardu učenika.
Oni koji su se vratili u školu suočili su se s novim izazovima – nošenjem maski, socijalnim distanciranjem, nedostatkom infrastrukture za pranje ruku te sa strahovima svojih roditelja od još jednog izbijanja bolesti. Uz sve to, zbog produbljivanja digitalnog jaza, odnosno razlika u pristupu, većina je učenika u posljednjih nekoliko mjeseci izgubila mogućnost učenja od kuće pa imaju zaostatke u gradivu, što znači da je za njih mogućnost da se vrate u školu tim više zastrašujuća – a takva je i za njihove učitelje.
Na više su načina, međutim, oni ti koji su još i imali sreće. Novi izazovi s kojima se suočavaju umnogome su zasjenjeni katastrofalnim učinkom potpunog propuštanja obrazovanja, posebno u najranjivijim zemljama i onima koje su već bile pogođene sukobima ili krizama. Danas se oko šestoro od desetoro učenika širom svijeta još uvijek nije vratilo u školske klupe.
Prethodne su nas krize naučile da se, kada se prekine obrazovanje, najsiromašnija i najranjivija djeca možda nikada neće vratiti u školu, što ih izlaže strašnim rizicima. Ona mogu biti prisiljena ući u svijet dječjeg rada, postati žrtve trgovine ljudima ili seksualnog iskorištavanja. Zbog prekida ključnih zdravstvenih, prehrambenih usluga te usluga imunizacije i zaštite djece, više su izložena pothranjenosti, bolestima, problemima s mentalnim zdravljem i zlostavljanju. A kod djevojčica postoji i povećani rizik od preranog ulaska u brak i trudnoće.
U ovim najtežim okolnostima, možemo li ipak dobiti bitku za obrazovanje naše djece? Odgovor na ovo pitanje je odlučno „da“. Ali kako bismo to ostvarili i postigli željene rezultate, moramo se, baš kao dobri učenici, još više potruditi.
Surađujući s državama članicama kao Team Europe, Europska unija pokazala je moć zajedničkog rada za postizanje boljih rezultata. A s obzirom na naša dokazana dosadašnja postignuća kada se radi o ostvarenim rezultatima u sklopu partnerstva, EU i UNICEF mogu zajedno napraviti trajnu razliku u pogledu ishoda obrazovanja širom svijeta.
Postoje konkretni koraci koje možemo poduzeti kako bismo zaštitili budućnost naše djece. To su koraci koji će se nadograđivati na već odrađeni posao te oni kojima ćemo krenuti u nove, inovativne smjerove. To znači ulagati sada, kako bi se najranjivija djeca mogla vratiti u obrazovni sustav. To znači osigurati sigurnost njihovih škola te sposobnost njihovih učitelja da zadovolje njihove potrebe. To znači preoblikovati obrazovne sustave tako da djeca izađu iz škole osnažena s vještinama za 21. stoljeće, spremna za novi svijet koji se pred njima pruža.
Nedavno smo svjedočili impresivnim promjenama tako što su mnoge vlade organizirale školovanje na daljinu, putem interneta, na televiziji, na radiju, i putem mobilnih telefona. Primjerice, u Somaliji, uživo snimljena nastava učitana je na solarne tablete i dana djeci na raspolaganje. U Kirgistanu djeca mogu pristupiti nastavi na daljinu putem internetskih platformi, triju nacionalnih TV postaja i dviju besplatnih mobilnih mrežnih aplikacija. U Vijetnamu su neki testovi i moduli izbačeni iz kurikuluma, dok su drugi odgođeni za sljedeću školsku godinu kako bi se učenicima omogućila nadoknada propuštenog gradiva tijekom cijele sljedeće godine te smanjio školski pritisak i psihosocijalni stres.
Dakle, zelene klice oporavka već se naziru. Sada je vrijeme da ih njegujemo. Ovo je trenutak za ponovno osmišljavanje obrazovnih sustava, vrijeme je da prigrlimo tehnologiju, odstranimo prepreke za najsiromašnije te svoj djeci pružimo jednak pristup modernim obrazovnim sustavima. To uključuje inovativne pristupe mentorstvu i stažiranju kako bi se premostio jaz između obrazovanja i tržišta rada. Djeca moraju imati vještine za 21. stoljeće, poput digitalnih vještina ili poduzetništva.
Team Europe je spreman odigrati svoju ulogu do kraja. To odražava našu vjeru u obrazovanje kao glavnog prioriteta u planiranju oporavka od posljedica bolesti COVID-19. Obrazovanje je stup napretka društva u prioritetnim područjima za Europsku uniju: zapošljavanje i rast, tehnološki napredak, ravnopravnost, zelenija gospodarstva. Ogroman napredak u našim partnerskim zemljama u posljednjih 20-ak godina, zahvaljujući velikim ulaganjima, pokazuje kako obrazovanje može utrti put za izlazak iz siromaštva i kriza, prema prosperitetu i dobrom gospodarenju, osnaživanju žena te boljim ishodima za zdravlje i prehranu.
Obrazovanje je ključno za ljudski razvoj, što je temelj svih ulaganja EU-a u međunarodnu suradnju, a to će biti ojačano našim financiranjem razvoja u budućem razdoblju.
Proračuni za obrazovanje doista moraju biti zaštićeni od udaraca globalne ekonomske krize. Na obrazovanje treba gledati kao na sastavni dio plana oporavka od posljedica bolesti COVID-19; umjesto da preusmjeravamo financiranje namijenjeno obrazovanju, potrebno je više ulagati u jačanje obrazovnih sustava. Bolja ponovna izgradnja može se primijeniti na obrazovanje kao i na sve ostalo.
Opseg ove krize zahtijeva globalni i koordinirani odgovor; EU i UNICEF namjeravaju biti predvodnici tog odgovora. Obrazovna zajednica mora zajednički razviti globalni plan djelovanja kako bi utrla put prema ravnopravnom i kvalitetnom obrazovanju za sve.
Imamo priliku koja se pruža samo jednom u generaciji za izaći iz ove krize, imamo priliku učiniti stvari na drugačiji način, uhvatiti se u koštac s nejednakostima putem održivijih socijalnih sustava.
Upustiti se u ovako ogroman pothvat znači shvatiti da ne može sve biti po starom. Ako sada izvučemo dobre pouke, zaista možemo izgraditi bolji svijet – za našu djecu i djecu naše djece.
