VOLJELA BIH KADA BI SVI LJUDI VIŠE POMAGALI JEDNI DRUGIMA

Shamsa ima 13 godina. Sa roditeljima, dva brata i sestrom, morala je napustiti Afganistan prije nešto više od tri mjeseca, a na putu do Njemacke, koja im je željeno odredište, jedna od privremenih stanica, nakon Irana, Turske, Grčke, Albanije i Crne Gore, je i Bosna i Hercegovina.

Proći kroz sedam država za samo tri mjeseca, san je mnogih koji vole da putuju, ali ovo putovanje je za Shamsu i njenu porodicu proteklo u strahu, neizvjesnosti, suočavanju sa diskriminacijom i stalnom opasnošću.

Zato Shamsa izgleda puno zrelije od svojih 13 godina, a tako i razmišlja.

Sreli smo je na prodajnom bazaru, koji je u Privremenom prihvatnom centru Ušivak organizovala ekipa iz Kutka za djecu, čiji rad podržava UNICEF BiH u saradnji sa organizacijom World Vision International, a koji trenutno omogućava da oko 180 djece izbjeglica i migranata, koliko ih je u centru ovih dana, dobije priliku za učenje, zabavu, druženje, sportske aktivnosti, kreativne i radionice za psihosocijalnu podršku.

Na jednoj takvoj radionici nastale su narukvice, čestitke, umjetničke slike i kutije za nakit, koje se na bazaru prodaju po simboličnim cijenama, mada imaju neprocjenjivu vrijednost. Dva su razloga za to, prvi, da će sva prikupljena sredstva donirati Udruženju Srce za djecu, koje pomaže djeci oboljeloj od raka, a drugi, da su svi ovi predmeti nastali kao izraz želje, strepnje i prije svega nade, pretočene u nešto opipljivo, obojeno i lijepo.

Shamsa pomaže mlađoj djeci da se pripreme za bazar, oslikava im lica i priča nam kako osim kreativnih radionica, voli i učenje jezika i odbojku, što joj je također omogućeno u Kutku.

Počela je pohađati i redovnu školu i kaže „Nastavnici su odlični. Zahvaljujući njima brzo savladavam gradivo, a oni se stvarno trude. Škola mi se jako sviđa, a kad nisam na nastavi, opet puno vremena provodim učeći, a posebno jezike, ovdje u kutku.“

Znanje jezika će joj dobro doći, budući da joj je san da u Njemačkoj studira medicinu i postane pedijatar.

„Sretna sam ako ovo što smo mi napravili, pomogne bar nekom djetetu da brže ozdravi. Voljela bih kad bi svi ljudi više pomagali jedni drugima, umjesto da čine zlo.“, poručuje Shamsa.

A da su djeca svjesna koliko odrasli jedni drugima čine zlo, potvrđuje i Ajla Fejzić, psihologinja u Privremenom prihvatnom centru, koja u Kutku provodi dosta vremena sa djecom, ali i njihovim roditeljima.

„Mnoga djeca u pokretu, tokom svog puta su se suočila sa traumama, ponekad i nasiljem. Starija djeca su toga itekako svjesna, preživljavaju osjećaje svojih roditelja, a i kod mlađe primijetimo posljedice, najčešće na nesvjesnom nivou. Imali smo dosta djece sa problemima noćnog mokrenja. Na našim psihosocijalnim radionicama, pomažemo djeci da verbalizuju ili na bilo koji drugi način izraze svoje emocije. Prilagođavamo se djeci. Nekima odgovara umjetnička radionica, a nekima da se naprosto odemo igrati lopte. Uvijek, kad je moguće, uključujemo i roditelje, budući da oni mogu nastaviti s djecom primjenjivati ono što ih ovdje naučimo, kako bi im pomogli prevazići traume i nakon što napuste centar.“

Djeca se osjećaju posebno dobro, znajući da su i sami u prilici nekome pomoći, i to mijenjanje uloge, također pomaže izgradnji njihovog samopouzdanja i mentalnoj dobrobiti.

Iako se atmosfera na bazaru ni po čemu ne razlikuje od atmosfere na bilo kom školskom ili predškolskom bazaru u bilo kom gradu na svijetu, priča ovdje ne završava. Djeca u pokretu često imaju prekinut redovan tok djetinjstva, rutinu, proces obrazovanja, što ostavlja posljedice, koje nije uvijek lako sanirati. Zbog toga je od izuzetne važnosti omogućiti im ostvarenje svakog prava,  na svakoj destinaciji na kojoj se nadju, jer djetinjstvo je nenadoknadivo.

UNICEF u BiH sa partnerima, a uz podršku globalnih tematskih fondova za hitne situacije, upravo to omogućava. #Za svako dijete #Djetinjstvo#Zaštita#Zdravlje#Obrazovanje

*Imena su promijenjena u svrhu zaštite identiteta aktera