Unaprjeđenjem praksi ocjenjivanja i evaluacije do smanjenja obrazovnih nejednakosti

INTERVJU: Analitičarka politika OECD-a Caitlyn Guthrie o Pregledu o evaluaciji i procjeni u obrazovanju u BiH

Almir Panjeta za UNICEF
Unaprjeđenjem praksi ocjenjivanja i evaluacije do smanjenja obrazovnih nejednakosti
UNICEF/Panjeta
03 Juni/lipanj 2022

U Sarajevu je nedavno održana Međunarodna konferencija na kojoj je predstavljeno 10 ključnih preporuka iz Pregleda o evaluaciji i procjeni u obrazovanju u BiH OECD-a (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, te su detaljnije razmotrene neke od politika i praksi koje mogu pomoći u poboljšanju kvalitete vrednovanja rada nastavnica i nastavnika u učionici. Konferenciji u organizaciji UNICEF-a BiH i OECD-a u partnerstvu sa Ministarstvom civilnih poslova BiH i uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH su prisustvovali učesnice i učesnici iz obrazovnih vlasti u BiH, univerziteta, međunarodnih i nevladinih organizacija, udruženja nastavnika i drugi akteri uključeni u obrazovni sektor.

O Pregledu i ključnim preporukama razgovarali smo sa Caitlyn Guthrie, glavnom autoricom Izvještaja i analitičarkom politika u OECD. Na spomenutom događaju Caitlyn Guthrie prisutnima je prezentirala 10 ključnih, od velikog broja konkretnih preporuka koje Pregled sadrži.

 

Proveli ste istraživanje o praksama evaluacije i ocjenjivanja u obrazovanju u mnogim obrazovnim sistemima širom svijeta svijeta. Po čemu je BiH jedinstvena, a šta ima zajedničko s ostalima? Koje su prednosti, a koja ograničenja u BiH?


Zasigurno postoje zajedničke stvari koje BiH ima s drugim obrazovnim sistemima – kao što je  naglasak na obrazovanju temeljenom na  kompetencijama, što brojne zemlje širom svijeta pokušavaju uvesti. BiH također ima ekspertnu agenciju na državnom nivou (APOSO) koja je odgovorna za postavljanje standarda i evaluaciju  obrazovanja u zemlji – a ova vrsta agencije postoji u mnogim obrazovnim sistemima na zapadnom Balkanu i u zemljama OECD-a.


U isto vrijeme, BiH ima jedan od najsloženijih obrazovnih sistema u svijetu, s različitim nivoima odgovornosti za obrazovanje raspoređenim na nivoima države, entiteta i kantona. Prednost ovog pristupa – kao i u drugim decentraliziranim sistemima poput Njemačke, SAD-a, Kanade i Australije – je u tome što može omogućiti vladinim partnerima da učinkovitije odgovore na lokalne potrebe. Međutim, postoje i izazovi, uključujući razlike u resursima za obrazovanje – ili poteškoće u razvoju i provedbi sistemskih reformi.


Nešto što BiH čini posebno jedinstvenom u poređenju s drugim zemljama u kojima se odluke o obrazovanju ne donose na središnjem ili državnom nivou – ograničen je stepen saradnje među partnerima u vlastima. Drugi decentralizirani sistemi pronašli su načine za postavljanje ciljeva obrazovanja na visokom nivou: prikupiti usporedive podatke, dijeliti resurse u vezi s podučavanjem i imati neke mjere odgovornosti za poboljšanje kvalitete obrazovanja - i činiti sve to uz zadržavanje autonomije pojedinačnih obrazovnih vlasti. Ali, vidjeli smo vrlo malo primjera ove vrste saradnje u cijeloj BiH, što otežava veća poboljšanja u nastavi i učenju, pa čak i prikupljanje usporedivih i pouzdanih podataka o ishodima učenja učenika.


Prema UNICEF-ovom U-Report istraživanju, više od 80 posto mladih u BiH smatra da ocjene nisu adekvatna mjera njihovog učenja. Kako možemo pomoći učiteljima da učinkovitije procijene učenje svojih učenika?


Naš izvještaj navodi nekoliko načina na koje vlade i obrazovni akteri mogu pomoći učiteljima da učinkovitije procjenjuju učenje učenika. To uključuje vrednovanje učeničkih postignuća u početnoj pripremi nastavnika i njihovom profesionalnom razvoju, stvaranje jasnih kriterija za ocjenjivanje i pružanje resursa nastavnicima za povećanje ocjenjivanja pismenosti, poput primjera ocijenjenog rada učenika koji pokazuje napredak na različitim nivoima, rubrikama ili uzorcima različitih vrsta ocjenjivanja koje mogu prilagoditi i koristiti u svojoj razrednoj praksi. Još jedna važna preporuka koju dajemo je povećanje upotrebe standardiziranog vanjskog vrednovanja – što može pomoći nastavnicima da uspoređuju svoje procjene u razredu. Za sada ova vrsta podataka eksternog vrednovanja postoji samo u jednoj ili dvije upravne jedinice u BiH, što predstavlja propuštenu priliku da učenici dobiju objektivan i pouzdan pokazatelj naučenog.


U OECD-ovom pregledu evaluacije i ocjenjivanja obrazovanja, OECD daje niz preporuka za poboljšanje procesa vrednovanja rada nastavnika. Zašto je ovo toliko važno, te kako uspostaviti sisteme koji motiviraju napredak?


Vrednovanje rada nastavnika je važno jer nastavnicima daje povratnu informaciju o njihovom učinku – pokazati njihov profesionalni razvoj, nastavnike drži  odgovornim za kvalitetu nastave koju pružaju, motivira ih i na kraju pomaže u poboljšanju rezultata učenika.


Najvažniji dio svakog sistema vrednovanja rada nastavnika je postojanje jasnih profesionalnih standarda koji postavljaju očekivanja o tome šta bi trebali znati i biti sposobni učiniti. Drugi korak je korištenje ovih standarda kao temelja procesa vrednovanja. Jedan od najvažnijih načina na koji vrednovanje može pomoći u poboljšanju poučavanja je korištenje povratnih informacija iz samoevaluacije rada nastavnika, kao i redovnih vrednovanja od strane uprava škole i/ili kolega – kako bi se razmišljalo o njihovoj praksi i identificirala područja koja se mogu poboljšati.


Još jedna stvar koju mnoge zemlje OECD-a čine je povezivanje nastavničkih standarda s profesionalnim putem nastavnika pri čemu su napredovanja i veće plaće povezane sa zaslugama, dodatnim odgovornostima i izvrsnošću u podučavanju, a ne samo godinama iskustva u nastavi. Sistemi u BiH već imaju uspostavljene profesionalne puteve učitelja – ali oni moraju biti povezani sa standardima i procesima vrednovanja ako žele pomoći u motiviranju i nagrađivanju učinkovitog podučavanja.

 

Izvještaj je istaknuo 10 ključnih preporuka. Koliko preporuka ukupno sadrži i u kojoj mjeri je realno očekivati njihovu provedbu? Koliko je važno što prije krenuti sa svim predloženim reformama?


U izvještaju imamo 26 preporuka, kao i niz specifičnih “akcija”. Iako sve ove mjere imaju potencijal za podizanje uspješnosti obrazovnih sistema u BiH, odlučili smo se fokusirati na prvih 10 na prezentaciji održanoj 12. maja za koje smo smatrali da će korespondirati s najvećim brojem sudionika. Neke od naših preporuka mogle bi se nazvati "dostupno voće" ili stvari koje različiti akteri mogu učiniti odmah - poput stvaranja mreža i resursa koje će nastavnici koristiti u svojim učionicama. Ostale preporuke će vjerojatno biti teže provesti, poput revitalizacije Konferencije ministara obrazovanja radi postavljanja ciljeva i zajedničkih pokazatelja uspješnosti na državnom nivou. Na vladama BiH, međunarodnim partnerima i zajednicama je da odrede koje su preporuke najhitnije, izvedive i relevantne za njihove pojedinačne sisteme. Ohrabrilo nas je kada je Ministarstvo civilnih poslova objavilo da je postignut napredak u uspostavljanju EMIS-a (Informacioni sistem upravljanja u obrazovanja op.a.) na državnom nivou – ova vrsta inicijative može pomoći u generiranju podataka kako bi vlade i obrazovni sistemi mogli pružiti kvalitetno obrazovanje svim učenicima.


Mnogo se raspravlja o eksternoj maturi. Koja je preporuka OECD-a po ovom pitanju?


Trenutno u BiH ne postoje eksterni ispiti na državnom nivou i samo Tuzlanski kanton ima eksterni ispit na kraju srednjeg obrazovanja (ISCED 3). Postoje neki primjeri standardiziranih ispita na različitim nivoima u drugim dijelovima zemlje – ali realnost je da mnoge administrativne jedinice nemaju finansijska sredstva i tehničke kapacitete za razvoj strogog sistema ispita.


Naš tim preporučio je da nadležne obrazovne vlasti i APOSO zajedno, uz potporu donatorske zajednice, razviju neobavezno vanjsko ispitivanje temeljnih kompetencija na kraju srednjeg obrazovanja. Znamo da se o tome već raspravljalo u debatama o obrazovanju u BiH, ali to vidimo kao važno sredstvo za rješavanje inflacije ocjena i podizanje vrijednosti srednjih kvalifikacija. Naš izvještaj detaljno govori o različitim načinima koji bi mogli pomoći operacionalizaciji mature u BiH. Na primjer, da nadležne obrazovne vlasti odrede ponder koji bi ispit imao, kao dio uslova za maturiranje.


 

INTERVJU: Analitičarka politika OECD-a Caitlyn Guthrie o Pregledu o evaluaciji i procjeni u obrazovanju u BiH

Koja je razlika između formativnog i sumativnog vrednovanja i kako ih unaprijediti u BiH?


Sumativno vrednovanje odnosi se na vrednovanje učenja – ili sažetke učenja koje se već dogodilo. Formativno vrednovanje je korištenje vrednovanja za oblikovanje nastave i poboljšanje procesa učenja. Obje vrste vrednovanja su važne i obrazovni sistemi redovno revidiraju svoje politike i prakse vrednovanja nastojeći pronaći ravnotežu između njih. BiH ima puno iskustva u sumativnom vrednovanju od strane nastavnika – i to pomaže u  usmjeravanju učenika prema različitim smjerovima srednjeg obrazovanja (tj. strukovne ili opće). Međutim, dostupni podaci upućuju na to da veliki dio učenika u zemlji završi školu bez savladavanja osnovnih kompetencija – stoga naš izvještaj iznosi preporuke za jačanje formativne vrijednosti vrednovanja – kako bi se pomoglo ranom identificiranju nedostataka u učenju i riješilo ih se prije nego što postanu problematični.


Izvještaj također preporučuje mnoge aktivnosti za uspostavljanje i poboljšanje evaluacije u školama. Kako podržati škole da efikasnije evaluiraju svoj rad? Kako osigurati podršku školama kojima je najpotrebnija?


Vlasti u BiH mogu pomoći školama da evaluiraju svoj rad razvijanjem seta indikatora kvaliteta. Ti indikatori bi trebali odgovoriti na zajedničke dileme, uključujući napredak učenika i ishode učenja (npr. stope izostajanja učenika s nastave, napredovanje i/ili diplomiranje), školske procese (npr. metode poučavanja, smjernice i potpora za usklađenost učenika s propisima) i kontekstualne karakteristike koje utiču na uspješnost škole, kao što su njen geografski položaj, broj smjena ili korištenje višerazrednih učionica, socio-ekonomska situacija...


U nedostatku vanjskog sistema evaluacije, škole mogu provoditi samoevaluaciju – i razmišljati o tome kako njihova škola djeluje u odnosu na pokazatelje kvalitete. Uprave škola i stručni savjetnici iz pedagoških zavoda imat će važnu ulogu u potpori vježbi samoevaluacije i pomoći školama da razviju planove poboljšanja na temelju rezultata.


Kako bi se identificirale i podržale škole s najvećim potrebama, naš izvještaj preporučuje da nadležne obrazovne vlasti razviju metodologiju za prepoznavanje škola u riziku pomoću pokazatelja kvalitete škola. Zatim bi trebali usmjeriti više resursa i ciljanu podršku tim školama, kao što je intenzivno, praktično podučavanje od pedagoških instituta ili stvaranjem formalnog programa umrežavanja koji povezuje škole u riziku sa ostalim školama. Obrazovne vlasti također bi trebale razmotriti objavljivanje sažetih izvještaja o tome koliko dobro škole rade prema pokazateljima, a ne prema pojedinačnim školskim rezultatima kako bi se izbjegao nepotreban pritisak na školsko osoblje i pomoglo u jačanju fokusa na poboljšanje škole  po indikatorima poboljšanja.


U BiH imamo 12 obrazovnih sistema, ali nema dovoljno podataka o njihovom kvalitetu. Kako poboljšati evaluaciju na sistemskom nivou kako bi se uspostavile reforme utemeljene na dokazima? Kako ste se vi lično snašli s toliko različitih obrazovnih sistema u jednoj zemlji?


BiH je svakako jedan od izazovnijih sistema koje smo pokrili, ali naš tim pokušao je razumjeti svaki od pojedinačnih sistema koje smo uzorkovali – kao i obim saradnje na entitetskom ili državnom nivou. Usporedivi podaci važni su za podršku odgovornosti i poboljšanju sistema. U ovom području preporučujemo usklađivanje prikupljanja podataka s međunarodnim standardima i protokolima podataka i priključivanje budućim ciklusima međunarodnih procjena – kako bi se prikupili podaci koji mogu omogućiti vlastima da postave mjerljive ciljeve i prate napredak tokom vremena. Također preporučujemo ulaganje u kapacitete podataka upravnih jedinica – temeljite inicijative za vršnjačko učenje i nastavak uspostave EMIS-a na državnom nivou.


Kako velike međunarodne procjene mogu pomoći u uspostavljanju mehanizama evaluacije i ocjenjivanja, i kako BiH može raditi na poboljšanju kapaciteta za provođenje vlastitih procjena?


Kao što je spomenuto, postoji samo nekoliko nadležnih obrazovnih tijela u BiH koja trenutno provode standardizirano vrednovanje učeničkih postignuća. To znači da postoji vrlo malo pouzdanih podataka o ishodima učenja u BiH i da ne postoji način za usporedbu ishoda učenja u cijeloj zemlji kako bi se provele sveobuhvatne evaluacije i pomoglo u praćenju i smanjenju sistemskih nejednakosti. U nedostatku domaćih vanjskih procjena, preporučujemo da se BiH službeno posveti dugoročnom sudjelovanju u velikim međunarodnim istraživanjima kao što su PISA, TIMSS i PIRLS, što može omogućiti vlastima da postave mjerljive ciljeve politike i pomoći im da se preispita učinak tokom vremena.

Koje su lekcije koje možemo naučiti iz pandemije COVID-19 u vezi s ocjenjivanjem i evaluacijom? Kakva je budućnost prakse evaluacije i procjene u odnosu na tehnologiju i okruženja za online učenje?


Tokom pandemije različite administrativne jedinice u BiH koristile su različite pristupe učenju na daljinu, uključujući korištenje TV, radija i online platformi za učenje. Dok je većina učenika u zemlji mogla iskoristiti ove mogućnosti, najugroženiji učenici su se borili s prilagodbom, posebno oni iz socio-ekonomski ugroženih sredina i romskih zajednica, kao i djeca s poteškoćama. Pandemija je istaknula potrebu za boljim strateškim planiranjem i jačom potporom individualnom učenju učenika. Tehnologija svakako ima ulogu u tom pogledu, ali sprječavanje da kriza učenja postane katastrofa učenja zahtijevat će da BiH koristi prakse procjene i evaluacije kako bi se pozabavila obrazovnim nejednakostima koje su pogoršane pandemijom.