Stručne obuke za djecu izbjeglice i migrante

Saminah ulazi u autobus koji će je odvesti u školu. Pronalazi mjesto, duboko udahne i pogleda oko sebe. Vidno je nervozna i zabrinuta jer ponovo kreće u školu u novoj zemlji čiji jezik jedva razumije. Saminah je također i jedina djevojčica koja danas kreće u školu.

Šalama i smijehom se pokušava prikriti napetost u stražnjem dijelu autobusa. Tinejdžeri su stručnjaci u zbijanju šala kako bi ublažili napetost.

Ovaj autobus ima samo jednu dnevnu liniju, a ona nije navedena u voznom redu javnog gradskog autobuskog prevoza: vozi djecu iz izbjegličkog kampa Ušivak do škole i natrag. A danas u srednju školu polaze dječaci i djevojčice tinejdžerskog uzrasta koji su izrazili interes da se školuju u Bosni i Hercegovini. Oni će pohađati stručnu obuku u malom mjestu Hadžići, u blizini Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine. U sljedeće 4 sedmice ova djeca će pohađati jednu od dvije dostupne obuke, za frizera ili za kuhara.

„Mislim da bih jednog dana voljela biti pravnica, ali sretna sam što imam priliku naučiti ovu vještinu, možda mogu šišati prijateljicu”, kaže Saminah.

Saminah je porijeklom iz Sudana.  Ona je jedno od mnogobrojne djece koja su napustila svoje domove tražeći sigurnost i mogućnosti za nastavak školovanja.

Nastavnica im želi dobrodošlicu na prvi čas sa širokim osmijehom, a uz njeno brižno vođenje, napetost polako popušta. Dok nastavnica govori, njene riječi se istovremeno prevode na 3 jezika: engleski, arapski i perzijski. Pored historije frizerskog zanata, na prvom času se u velikoj mjeri razmjenjuju iskustva o kulturalnim razlikama.

I osoblje World Vision BiH prisustvuje ovim časovima u svojstvu kulturalnih medijatora, prevodilaca i kao pomoć u obrazovnom procesu. Njihovo prisustvo je u velikoj mjeri omogućeno naporima UNICEF-a u BiH.

U susjednoj učionici, dječaci migranti i izbjeglice uče o higijeni i sanitarnim uvjetima, što je preduvjet prije nego što uđu u kuhinju i počnu da kuhaju. Pod budnim okom dvoje srednjoškolskih profesora, 4 sedmice će učiti osnove o namirnicama, pripremanju i čuvanju hrane, kao i paziti da pri tome stvaraju što manje otpada. I časovi kuhanja također se podučavaju na više jezika, čime se osigurava da svako dijete internalizira proces i stekne potrebne vještine.

Školski krojač dječacima uzima mjeru za školske uniforme i kuharske kape. Pomisao na kuharsku kapu izaziva radost među dječacima. Posmatrajući nastavu, vidljivo je da ovakvo obrazovanje košta. Odgovarajuća odjeća, školski pribor, prevod i sadržaji za praktičnu nastavu su za ovaj program neophodni. Sve je to omogućeno kroz zaista izvanredno partnerstvo nevladinih organizacija, škola i Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo. 

Ministarstvo je ovom programu ne samo dalo podršku nego ga je i velikim dijelom finansiralo.

Dječak iz Sirije, Mahir prilično tečno govori engleski i pomaže u prevođenju.

„Ako budem imao priliku, volio bih postati inženjer, ali u ovom trenutku bih rado stekao bilo kakvu vještinu”, kaže. Mahir je odrastao u Siriji. Veći dio života proveo je u ratnoj zoni. Nakon deset godina života u strahu, njegova porodica odlučila je da pokuša pronaći sigurno utočište u jednoj od evropskih zemalja. Njegov otac je sada u Holandiji i pokrenuo je postupak spajanja porodice.

U međuvremenu, dok traje igra čekanja za Mahira i njegovog brata, dječaci koriste svaku priliku da ispune vrijeme sadržajnim aktivnostima te da uče i stječu nove vještine.